.

Učimo djecu da misle

18 Listopad 2017

Da li je suvremeno doba pregazilo tradicijski način učenja i ispunjavanja slobodnog vremena najmlađih? Koliko o tome razmišljaju roditelji, učitelji i odgajatelji?

Jedan od najpozvanijih sugovornika na ovu temu je dr. Ranko Rajović iz Novog Sada, koji je autor tzv NTC programa za edukaciju roditelja i učitelja, a koji se provodi u 17 zemalja Europe. Dr. Rajović, jedan od najvećih stručnjaka za rani razvoj inteligencije kod djece, nedavno je boravio u Tuzli gdje je govorio o ovoj temi s Majom Nikolić za Radio Slobodna Europa.

RSE: Doktore Rajoviću, vidimo da se u brojnim zemljama regije govori o reformama obrazovanja, odnosno o usklađivanju obrazovanja europskim standardima. Što zapravo znače europski standardi u obrazovanju?

Rajović: Što je europski standard u obrazovanju? Da ih učimo da misle! Sad imamo problem u Europi da u puno država Europe djeca ne mogu da postignu ono što imaju istočno-azijske države. Djeca Europe ne povezuju informacije. Kad gledamo, recimo, PISA test, na tom testu, gdje se mjeri funkcionalno znanje, tj. povezivanje informacija, djeca Istočne Azije su mnogo, mnogo bolja od europske djece. Naša djeca na Balkanu su još slabija nego europski prosjek. Ima tu puno faktora. Jedan faktor je da naše dijete u periodu razvoja do šeste godine ne razvija svoje biološke sposobnosti, ne poveže regije mozga. Nema tih igara kao nekada da povezuju različite regije mozga. I onda dolazi dijete u školu i kreću problemi – nema koncentraciju, ne može da sjedi, ne može da piše, ne može da uči, ne može da računa, neće da ide u školu.I učitelji su zbunjeni. Vide da je svaka nova generacija djece malo slabija. Ako to gledamo unazad petnaest godina, od kad radimo anketu s učiteljima, svaka nova generacija je slabija. Taj prvi problem su nam zapravo ne roditelji, nego problem okruženja. Roditelji nisu svjesni koliko je okruženje važno za razvoj mozga. I cijela Europa ima taj problem.

RSE: Zašto dolazi do takozvanog ispada u funkcioniranju mozga?

Rajović: Najosjetljivije biološke funkcije su one koje su evolutivno najmlađe. Ako gledamo mozak – koje su funkcije najmlađe? Čitanje, pisanje i računanje. Ako je bilo koja struktura mozga malo oštećena, što prvo strada? Pa čitanje, pisanje i računanje. To su naša djeca danas. Nikad nismo imali toliko problema u čitanju, pisanju i računanju kao što imamo danas. A drugi veliki problem je učenje napamet. Vi dan-danas imate učitelje koji kažu: "Ponovi lekciju danas dva puta, ponovi je sutra, ponovi je za dva dana, pa ćeš znati". Mozak tako ne radi. Kada tjeramo dijete da uči napamet, to je proces fiziologije."

RSE: Kako gledate na današnji SMART – sve je pametno i sve razmišlja umjesto nas, posebice umjesto djece? Imamo čak i Smart kišobrane koji su povezani s aplikacijama na mobitelu i javljaju da je vani kiša ili je jak vjetar. Ne moramo više ni pogledati kroz prozor.

Rajović: Znate što to znači? Ne moramo da mislimo. Sve neko misli umjesto nas. Evo, samo da krenemo od prvog nekog razvojnog impulsa za dijete: dosada. Dijete ima dosadu. I što radi? Pa što smo mi radili kad smo bili mali? Idemo da se igramo! Da nađemo prijatelje, da nas pet, šest osmislimo igru. Nemamo loptu! Ma naći ćemo nešto pa ćemo se igrati. Kiša pada tri dana. Nama bilo dosadno. Što smo radili? Uzeli loptu pa sami sebi bacali loptu dvadeset puta. A dijete danas, što radi? Uključi svoj SMART uređaj. Ima dosadu 0,1 sekundu? Tog momenta uključuje ili neku video igricu, ulazi u virtualni svet, ili gleda neke filmove, za koje sutra neće znati što je gledalo. Dijete danas nema dosadu, a dosada je važan pokretač razvoja djeteta i razvoja kreativnosti. Prezaštićivanjem direktno oštećujemo razvoj djeteta.

RSE: Većina roditelja se danas žali da im djeca ništa ne jedu, da su "teški" na hrani.

Rajović: Ja sam radio istraživanje, evo baš u Tuzli, Banjaluci, dijelu Sarajeva, gdje smo dobili u vrtićima podatak da skidaju koricu s kruha. Znate što to znači? Pa ni kod kuće ništa čvršće ne jedu. I pitam roditelje: "Što mu dajete mekanu hranu?". Kažu roditelji: "Pa neće da jede". Mora roditelj da zna da čvrsta hrana čisti zube. Dijete koje jede mekanu hranu imat će više karijesa. I vade se mliječni zubi, jedan ili dva. Hrana automatski ide tamo gdje je jači zadržaj, počinje polako ta razlika u mišićima vilice u radu, dolazi do hipertrofije mišića s one strane gdje se više jede. Ti jaki mišići na obrazu naprave asimetriju lica, ali ti jaki mišići povuku vratni mišić, milimetar ili dva, i dolazi do poremećaja držanja tijela, cijelo tijelo, glava-peta, se mijenja. To su ozbiljne stvari. Gdje se daje čvrsta hrana, ne samo da čisti zube, aktivira i jezik i biće bolji govornik. Dijete koje jede samo mekanu hranu možda će češće ući u poremećaj u govoru. Svaka greška roditelja, da li je to mekana hrana, da li je to zato što ne daju djetetu da skače, da se prevrće, ostavlja neke male posljedice u razvoju mozga. I sad imamo puno tih grešaka, petnaest, dvadeset, a mozak je jedan organ. Moj savjet roditeljima je: nemojte prezaštićivati dijete. Sad, tu je mudrost roditelja gdje je prezaštićivanje, gdje nije. To su principi, fiziološki, medicinski. Pa ne smije dijete da se prezaštićuje. Ali roditelji danas kao da su nekako jako osjetljivi po pitanju djeteta, pa ga uvijek zaštite malo više nego što treba. E, u tom "malo više" je zamka.

RSE: Roditelji danas voze djecu u školu i čekaju ih pred školom, iako su djeca već pri kraju osnovnog obrazovanja.

Rajović: Ja to znam. Imam četvero djece. Sjećam se tih trauma kada dijete kreće u prvi razred. Ja sam u Novom Sadu. On mora da pređe tri bulevara i četiri ulice, pet semafora do škole. Nisam ga vozio. Znate što sam radio? Prije škole, deset dana, idemo svaki dan do škole, pješke, on i ja. Idemo u školu, vratimo se nazad, ali tako da ga ja pustim ispred sebe dva metra, da vidim hoće li pogriješiti, hoće li stati, hoće li pogledati, hoće li pretrčati, da li neće. Ja za njim idem dva, tri metra. Poslije dvije nedjelje, kada sam video da nije napravio nijednu grešku tri dana – ide sam. I naravno, to je roditeljski, ja brinem, da li je stigao, svašta padne na pamet. Ali to mi moramo, zato smo mi roditelji, a ne da prezaštićujete dijete. Prezaštićivanjem direktno oštećujemo razvoj djeteta.

IZVOR

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška