.

"Otkako je stari Travnik nastao"

Vođen uredskim obvezama, često putujem središnjom Bosnom. Uz obale istoimene rijeke i njezine posestrime Lašve, s lijeve i desne strane puta, od zavoja do zavoja, guste šumarke izrasle po okolnim brežuljcima i crvene krovove od puta odmaklih kuća, zaklanjaju visoke krošnje drveća i tako stvaraju privid ugodne likovne pozornice.

Gloria Lujanović je novinarka mlađe generacije. Ne znam je osobno. A zašto bih je i morala znati? Dovoljno je da pročitam kako joj vele da je „ustaška kurvetina“ i da joj „žvalje treba razvaliti“, pa da je upoznam.

Koliko god napredak tehnologije može donijeti dobroga u životu, toliko može i naštetiti.

Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović je danas, prilikom posjete Vitezu i Travniku, posjetila Ahmiće i Križančevo selo. Na taj način je pokazala svoju veličinu, ali ujedno i licemjernost sarajevskih političara, analitičara, novinara i intelektualaca. Svi oni moraliziraju i pozivaju na osudu zločina, a nikada da isto urade.

Bosno moja, divna, mila…

Posebno kada se u taj i takav kontekst stave haaške presude šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, koja je čini se, bošnjačkim političarima, na žalost i običnim ljudima, dala krila, vjetar u leđa, pa se sve više, češće i žešće, napada i „puca“ po Hrvatima iz svih oružja, juriša se, žešće nego do sada, na njihova ustavna, konstitutivna, ljudska i božja prava.

Bio je to najšokantniji trenutak u povijesti naše televizije. Gledali smo kako je, nakon što mu je haaški sudac izrekao presudu, general Praljak neočekivano uzeo riječ i izjavio: „Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. Odbacujem s prijezirom vašu presudu!“ i ubio se u prijenosu uživo popivši otrov iz bočice, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernjak.

Pomirenje i suživot su sasvim sigurno dvije riječi koje ulaze u red onih koje međunarodni zvaničnici, a naročito djeljitelji „pravde“ najčešće spominju.

Hrvatski glazbenik i izvođač pjesama s domoljubnom, ljubavnom i religijskom tematikom Marko Perković Thopson dolazi u Novi Travnik.

Na pola puta između obilježavanja pedesetogodišnje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine i prvog travnja, međunarodnog dana šale, objavljena je Deklaracija o zajedničkom jeziku. To javno deklariranje kruna je projekta Jezici i nacionalizmi, čija je namjera, kako stoji na službenim stranicama: “da se kroz otvoreni dijalog lingvista i drugih stručnjaka problematizuje pitanje postojanja četiri ‘politička’ jezika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, kao i sve one značajne i izazovne teme u kojima se lingvistička nauka već godinama neprincipijelno ukršta s identitetskom politikom”.

Postoje televizijske snimke na kojima se vidi da je tadašnji zapovjednik britanskog bataljuna general Alaister Duncan osobno rukovodio evakuacijom hrvatskih civila iz Guče Gore, koji su se pred mudžahedinskim napadom sklonili u crkvu, da je čak zbog nadiranja mudžahedina prema crkvi zapovjedio da britanski transporteri zapucaju na njih. U Haagu je svjedočio kako nikad nije vidio mudžahedine, da su glasine o njima bile tek moćno propagandno sredstvo Armije BiH, kojim se ubijao duh protivnika.

Stranica 1 od 10

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa