.

Ivana Tokić: "U očekivanju pametnijega"

17 Travanj 2016

Danas je sve u prolaznosti, prolazni ljudi, prolazna mjesta, prolazne pjesme, prolazne knjige. Cijeni se nepamtljivo, ono što s bezbrižnošću zaboravljamo. Bitno je omalovažavanje, bitno je ruganje, bitno je ono nebitno. Ljepota ne dolazi u malim stvarima, a stvari nikad ne mogu biti dovoljno velike. Volimo kad je nešto lako. Osvajanja nisu više zanimljiva, ne uspinjemo se na vrhove, ne zanima nas znanje.

Znamo točno onoliko koliko nam serviraju i onda to pojedemo s kašikom zaglupljivanja. Znanje je glupo i ono je za nekoga pametnijega od nas. Voljeli bi mijenjati nešto, ali da to uradi netko pametniji. Odvažili bi se na nešto, al' prepuštamo to nekom pametnijem. Pročitali bismo nešto, ali kao nismo dovoljno pametni. Dali bismo koji ispit i završavali fakultete, al' nismo mi štreberi. Otišli bismo na pokoju predstavu i možda na neku kulturnu večer, ali Bože moj, šta će ljudi rećio nama? Nemoj se slučajno izdvajati iz mase, budi mrav i idi u krug čitav život. Nisi stvoren ni za što bolje. Ne saznaj ništa novo, nemoj doći ni do kakvog otkrića. Nemoj pisati ništa ni slučajno, ostavi to za one pametnije. Tko si ti da se negdje čuje neka tvoja rečenica? Prihvati se kakvog lakog posla ako uopće možeš pronaći dovoljno lagan. Nemoj da se čuje za tebe, pogotovo ne u kakvom pametnom kontekstu, ipak ne pripadaš tu. Ostavi se onoga što si mislio da je za tebe, jer nije, poslušaj šta ti pametniji kažu. Vodi se tuđim riječima, tvoje nisu dovoljno dobre ni za jednu upotrebu, a kamoli da ih još netko osim tebe govori. Suzdrži se od onoga što ti misliš, gdje te je to dosad dovelo? Nemoj misliti svojom glavom, ima onih koji će to uraditi bolje od tebe samoga. Budi stroj, upamti tuđe riječi i recitiraj ih kao mantru, postat će s vremenom tvoje.
Ranjeni od lijenosti ležimo u svima osim u samima sebi. „Činjenice“ ne provjeravamo, držimo ih zdravo za gotovo. Ne zanima nas druga strana priče, previše smo lijeni da do nje dođemo. Uostalom ima netko pametniji od nas čiji je to posao. I i dalje se uvjeravamo da pametniji stvarno postoji, samo što ne dolazi kao ni Godot. Možda bi se i objesili, ali i za to smo previše lijeni. A i dalje ne vidimo nijedan jedini znak, bez obzira koliko ih je dosad palo oko nas, da smo taj pametniji mi. Ali kao i svaki dan nastavljamo dolaziti pod vrbu, jesti, piti kavu i očekivati pametnijega.

Travnički vjesnik | Ivana Tokić


 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa