.

Bilo je dosta dileme oko toga  s kojom temom krenuti u blogerski svijet i kako to uvijek biva u mome životu ta tema je košarka. Taj sport, kada ti jednom uđe pod kožu jednostavno nema šanse da ga se rješiš. Poznavajući zaista veliki broj košarkaša i ljudi koji su svoj život posvetili ovome sportu, slobodno mogu napisati da je to jedan oblik ovisnosti. Alkoholičari nikako da se maknu od alkohola, pušačima nikakvi zakoni ne mogu zabraniti da „dime“, mnogi se od svojih ovisnosti liječe, ali s košarkom to je uzalud, niti se ne  pokušava. Odmah u startu prihvatiš da uz ovaj sport ide i nesanica jer kako biti košarkaški ovisnik, a ne gledati najjaču ligu na svijetu, ne uživati u vrhunskoj NBA košarci. A ako si baš ovisnički raspoložen onda noći provodiš uz NBA gladijatore.

Uzevši u obzir činjenicu da sam i ja jedan od ovih gore navedenih, i to da sam s jednim od najmlađih i najuspješnijih trenera na ovim prostorima duže vremena dogovarao kavu,  i kako smo poklopili termin stvar je bila jasna; prvi tekst ide o jednom košarkaškom fanatiku i ovisniku, osobi koja je vjerojatno u pripremi utakmica odgledala više košarkaških minuta nego što to netko učini u čitavom životu i naravno osobi koja dolazi iz Viteza, koja je vodeći kadetsku reprezentaciju doživjela ovacije i doček 50000 ljudi u Sarajevu, a vjerujte da većina njih vjerojatno ne zna pola košarkaških pravila.

Naravno, riječ je o Josipu Pandži, treneru koji je svoju karijeru krenuo graditi iz svoga Viteza. U to vrijeme biti trener kluba iz Viteza i nije baš bila najsretnija pozicija.  Prvo ozbiljnu plaću treba zaboraviti jer to je takav rang kada klub svake godine razmišlja hoće li ili neće uopće igrati drugu ligu. Vitez je tada drmala i financijska kriza jer je prije toga  pokušavao igrati prvu BH ligu, ali naravno financijski nije išlo. U takvoj situaciji obično najveći fanatici dobivaju šanse i to se dogodilo i Josipu. Slušajući priče sa strane tada je čak  postojao određeni otpor kod igrača oko njegovog imenovanja. Ipak se radilo o vrlo mladom i neiskusnom treneru, a trenera je u svakom sportu uvijek duplo više na tribinama nego na klupi. Radi neke statistike bitno je napisati da je Pandža debitirao utakmicom protiv KK Kiseljak u sezoni 2010/2011

Već 11.01 2104. preuzeo je KK Kakanj koji je bio u vrlo teškoj situaciji i od njega zajedno s upravom stvorio ozbiljan klub u rangu prve BH lige . Na promociji je dobio Građanski 75-69. Od svojih početaka do danas vodio je 180 klupskih utakmica i naravno s kadetskom reprezentacijom pokorio Europu, uspjeh koji je jednostavno nevjerojatan kada se uzmu u obzir  Josipove godine(14.05.1987) i duljina rada u košarci (7 godina) .No tako je to s fanaticima; za njih je  jedan dan prekratak u poslu u kojem egzistiraju jer na isrpljujući način analiziraju, zaključuju i planiraju do posljednjeg detalja.

Upravo takvog ga i poznajem. Od prvih njegovih košarkaških dana bio je žestok na terenu, popusta nije bilo nikome, treninzi su uvijek bili do, kako on kaže„granice boli“. Jednostavno,  od igrača je uvijek tražio energiju koja ide iznad njihovih mogućnosti i u tome i leži tajna njegove košarkaške filozofije.

 

Naprosto,na terenu se uvijek ponašao u skladu onoga što i traži od igrača: agresivno, drsko i vođen jednim ciljem. Energija je bila ključ njegovih ekipa. Nije prihvaćao ništa ispod onoga što je i on davao ekipi kao trener, a rezultat je pokazao o kakvom treneru je riječ i kakvim će tek postati.

U razgovoru se prošlo od naših drugih liga, prve, reprezentacije do početka NBA sezone. Smireno, ležerno i detaljno je  objasnio i prodiskutirao temu. Jedan detalj para uši u priči o igračima i košarci. Vrlo jasno će istaknuti kako je emocija sve u ovome sportu i bez obzira na talenat i predispozicije kod igrača ipak je emocija ta koja presudi na kraju.

Većini je danas poznato da je Josip između ostaloga  i pomoćni trener seniorske reprezentacije BiH, ali i pomoćnik jednoj trenerskoj instituciji kakva je Duško Vujošević. Usudim se napisati da Dule nije mogao napraviti logičniji izbor: trener u usponu,  s rezultatom i trener s emocijom. Upravo sve ono  što je i Dule bio godinama, a danas je europska košarkaška institucija.

Prije završetka razgovora napravili smo i jednu fotkicu. Tko zna s obzirom na Josipov trenerski put koje košarkaške visine će doseći ovaj momak iz Viteza.

Nažalost ova sredina uvijek je rađala pojedince koji bi svoj kvalitet dokazivali negdje drugdje jer jednostavno ne postoji dovoljno dobra košarkaška institucija koja bi vezala ovakvu trenersku klasu dugoročno, ali i danas i sutra pisat će da Josip Pandža dolazi iz Viteza i da je jedan od najboljih predstavnika svoga grada i regije. 

 

 

/pogled na središnju bosnu/

Izaslanstva županijskih odbora HSS Stjepan Radić i HDZ BIH razgovarali su u srijedu o suradnji ove dvije stranke u Središnjoj Bosni, a jedna od tema je bilo i funkcioniranje općine Dobretići, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Jučer je u Srednjoj školi "Busovača" održana press-konferencija na kojoj je najuspješniji busovački sportski kolektiv, Košarkaški klub "Busovača", iskazao svoja očekivanja od predstojeće sezone te službeno predstavio nove garniture dresova. Medijima i posjetiteljima su se obratili predsjednik kluba Nikica Petrović te treneri Josip Križanović i Nenad Marić. 
 
"Košarkaški klub "Busovača" u svojoj bogatoj povijesti ostvario je iznimno dobre rezultate. Na nekim od njih, a prije svega na natjecanju u svim dobnim kategorijama, mogu nam pozavidjeti i mnogo veći klubovi od našeg, posebno oni koji dolaze iz većih i ekonomskih jačih gradova. I ove godine, uz pomoć svih razina vlasti te uz pomoć naših gospodarstvenika i drugih prijatelja kluba, natjecat ćemo se u svim uzrasnim kategorijama", izjavio je za naš portal predsjednik kluba Nikica Petrović.
 
Trener seniorske ekipe Josip Križanović osvrnuo se na igrački kadar istaknuvši da i ove godine busovački klub u Prvoj ligi Herceg-Bosne sudjeluje s jednom od najmlađih ekipa, ali ekipom koja je godinu dana iskusnija i koja će pokušati napasti play off natjecanja. 
 
"U ovoj sezoni imamo i nekoliko pojačanja. To su dosta mladi i perspektivni igrači. Od njih svakako vrijedi spomenuti Benjamina Mašića, koji je prošle igrao za HOKK "Vitez", Zlatana Tepića iz KK "Kakanj" i Adema Gadžića iz Zenice. Uz to, poseban iskorak očekujemo od naših igrača koji su dulje u klubu, misleći prije svega na Denisa Milinovića, Vildana Hodžića i Ivana Babića", kazao je trener Križanović te dodao:
 
"U klubu smo ponosni na naš igrački kadar i podmladak iz Škole košarke, a uz to i na igrače iz okolnih gradova koji su prepoznali kvalitetan rad našeg kluba i koji dolaze svoju karijeru graditi kroz igranje i treniranje u busovačkom klubu". 
 
Košarkaški klub "Busovača" prvu utakmicu u okviru predstojeće sezone Košarkaškog saveza Herceg-Bosne odigrat će u nedjelju, 22. listopada 2017. godine, s početkom u 17 sati. Utakmica se igra na domaćem terenu - u dvorani Srednje škole "Busovača". Iz uprave pozivaju sve sugrađane, prijatelje kluba i druge da posjete ovu utakmicu i pruže podršku igračima u novoj natjecateljskoj sezoni vjerujući da mlada i agresivna ekipa ima imperativ rezultata ispred sebe te da su igrači u stanju to na terenu i pokazati."

Otac Mehrida Pranjge zaposlen je u PS Bugojno, brat Sulejmana Lugana školuje se na akademiji u Vracama.

Početni šok i nevjerica novotravničkih Hrvata nakon nedavnog oštećenja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima bez sumnje bit će još veći kad javnost sazna činjenice o počiniteljima, odnosno saznanjima do kojih je došao Večernji list iz pouzdanih izvora. A ona govore da su među počinitelčjima koji su priznali oštečenje spomenika hrvatskim braniteljima, po nacionalnosti svi su Bošnjaci, dvojica iz obitelji policajaca, sadašnjih ili budućih.

Semir Pranjga, trenutno zaposlen u Policijskoj stanici Bugojno, s dugogodišnjim policijskim stažom u Novom Travniku, Uskoplju i Bugojnu, otac je Mehrida Pranjge nadimka Hroša, jednog od vandala, dok se Ermin Lugan, brat Sulejmana Lugana zvanog Suke školuje za policajca na policijskoj akademiji u Vracama u Sarajevu. Sramotna je to činjenica koja ne ostavlja ni trenutku sumnje da je motiv uništenja spomenika bio zastrašiti Hrvate Novog Travnika i poslati im jasnu poruku da su u ovom mjestu nepoželjni i oni i njihove svetinje. Počinitelji su učigledno računali sa tim da će biti zastićeni, jer u obiteljima imaju policajce, sadašnje i buduće.

S Pranjgom i Luganjom u vandalskom činu oštećenja spomenika i odnošenja mramornog križa teškog oko 70 kg sudjelovali su i Miralem Brnjak zvani Miki, Sabahudin Ahmić Saba, Benjamin Rizvić poznat po nadimku Benjo i Hajrudin Gereg zvani Hajro. Među počiniteljima se našao i malodobni M.S.

Drugi je ovo slučaj oštećenja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku urađen po istom scenariju. Isti je spomenik prije nekoliko godina oskrvnavio i Ipe Zahirović čiji je ujak Halil Muratović zvani Lee, također policajac ali odan Refiku Lendi, novotravničkom načelniku. Zahirović je tom prilikom ukrao mramorne golubice vrijedne nekoliko tisuća KM, inaće simbol mira.

Nakon što se doznaju činjenice o poičiniteljima najnovijeg oštećenja, među Hrvatima katolicima Novog Travnika još dugo neće biti mira. Dodatan nemir izazvala je osuda oštećenja spomenika koju je deklarativno uputio Refik Lendo, načelnik Novog Travnika i bivši general Armije BiH čija vladavina Novim Travnikom u već trećem mandatu ovdašnjim Hrvatima nije donijela ništa dobrog. Lendinu osudu mnogi smatraju vrhuncem licemjerja jer je uslijedila nakon suočavanja sa nepobitnim činjenicama i priznanjem zločina čiji su počinitelji imali cilj jednak njegovu, a to je zastrašiti ili marginalizirati Hrvate Novog Travnika.

 

 

/artinfo.ba/

Novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Podsjetimo, u noći s petka na suboti vandali suu oštetili križ i odnijeli ga sa sobom.

Policijski istražitelji iz Novog Travnika pronašli su sedam osoba koje su priznale da su uništili spomenik, te su policajcima pokazali mjesto na kojem su sakrili križ od 70 kg.

Osobe koje su počinile ovaj prekršaj su: H.G, S.A, S.L, M.P, M.B ,B.R i S.M, a kako neslužbeno doznaje portal centralna.ba radi se o djelu počinjenom iz mržnje.

 

 

/drukciji.ba/

Rostovo je jedno od ski centara u Srednjobosanskom kantonu koje svake godine okupi tisuće turista iz BiH i zemalja regije, a pripreme za zimsku sezonu uveliko su u tijeku.

Članovi OO HDZ danas su obišli Središnje spomen obilježje žrtvama Domovinskog rata općine Novi Travnik i osudili vandalski čin uništavanja Spomenika.

Ovim činom, posebno uništavanjem Križa povrijeđene su obitelji poginulih branitelja, katolici vjernici, ali i svi građani koji polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odaju počast poginulim braniteljima.

Tražimo od nadležnih institucija da istragu provedu do kraja i osude počinitelja.

U noći sa petka na subotu nepoznati  “vandali” su po drugi put u zadnjih godinu dana oštetili spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima.

Umjesto da u radosti provode prve dane braka, mladenci Tanja i Mladen su primili poziv iz policijske postaje Kiseljak da dođu dati iskaz povodom „prijetnji koje su uputili općinskoj matičarki Zijadi Fejzić“. Sat vremena poslije uslijedio je još veći šok - na portalu Faktor.ba osvanula je vijest u čijem naslovu stoji kako su mladenci „tražili da se ukloni ime balinkure sa vjenčanog lista“!

Nakon što se pojavila informacija da su mladenci u Kiseljaku napali matičarku samo zato što je druge nacionalnosti, tek vjenčani Tanja (rođena Pušić) i Mladen Mitrović demantirali su tu vijest.

Naime, kako je za Radiosarajevo.ba potvrdio Hasan Hodžić, glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona, pripadnicima PU Kiseljak obratila se Zijada Fejzić, koja je prijavila da je jedna ženska osoba prilikom sklapanja braka od nje tražila da na vjenčanom listu ne piše njeno ime, već ime druge matičarke.

"Matičarku Zijadi Fejzić nismo napali, ne samo zato što što moj suprug uopće nije bio u prostoriji, nego zato što u jednominutnom razgovoru nije bilo ni jedne ružne riječi, prijetnje, povišenog tona niti 'napada'. Ona je zaprimila moj usmeni zahtjev i rekla postupiti prema njemu. To je početak i kraj naše komunikacije", rekla je u svom pismenom obraćanju za Radiosarajevo.ba mladenka Tanja Mitrović.

"Ničija nacionalnost nam nikada nije bila problem. Naši kumovi nisu naše nacionalnosti kao i mnogobrojni uzvanici na svadbi, pa ne vidimo razlog zašto bi nam bila problematična nacionalnost matičarke Fejzić, za koju uostalom i ne znamo koje je nacionalnosti.

Nikome nikad nismo rekli da je 'balinkura', niti koristimo tu riječ za bilo koga. Nismo je koristili ni u periodu traženja izmjene imena matičarke na prvom svečanom vjenčanom listu koji se dobija od općine na sam dan vjenčanja. Matičarka Fejzić je nakon zaprimljenog zahtjeva uredno nastavila raditi svoj posao, i nikakva hitna pomoć se taj dan nije pojavljivala u matičnom uredu, niti joj je pozlilo", navela je Mitrović.

Kako je navela Mitrović, ona i njen suprug Mladen žive u Sarajevu.

"Općinsko vjenčanje smo htjeli obaviti u Kiseljaku u svadbenom salonu Shamballa, kako bi nas vjenčala zajednička prijateljica Gabrijela Lukić, također matičarka u Kiseljaku, s kojom smo željeli imati i fotografije. Iz tog razloga smo tražili da njeno ime bude na prvom svečanom vjenčanom listu", pojasnila je Mitrović.

Kako je navela, zbog dezinformacije koju su prenijeli mediji pokrenuta je lančana reakcija negativnih komentara čitatelja punih mržnje i uvreda, koja traju danima nakon objave.

"Iz kojeg razloga je Zijada Fejzić odlučila lagati policiju, medije i javnost nije nam poznato, samo nam je žao da prve dane braka započinjemo u policijskim postajama dajući izjave i demante", navela je Mitrović navodeći kako se osjećaju oklevetanim.

 

 

/artinfo kiseljak/

Stranica 8 od 79

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška