Ispiši ovu stranicu

Bijeli put

20 Prosinac 2015

"Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu" je bio humanitarni konvoj koji se sastojao 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, koja je bila na izdisaju, a glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline.

 

 

"Bijeli put" je veličanstveni humanitarni poduhvat, pobjeda mira u ratu. Konvoj na čelu sa dr. Slobodanom Langom i Hermanom Vukušićem, je krenuo iz Zagreba 10. prosinca 1993. godine, a na odredište, u Novu Bilu je stigao 20. prosinca 1993. godine. Cjelokupna misija je završena 24. prosinca 1993. godine i trajala je čak 14 dana.

Humanitarni konvoj "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu" probio je potpunu osmomjesečnu blokadu 70.000 Hrvata u Lašvanskoj dolini, okruženih snagama Armije BiH, te im donio spas u hrani i lijekovima. Osim konkretne pomoći koju je "Bijeli put" donio, isti je imao snažnu simboličku poruku, da narod u Lašvanskoj dolini nije ostavljen sam. Ovo je osobito značajno jer je većina ljudi iz okruženja već bila žrtva terora, zločina i etničkog čišćenja jer su zbog rata morali napustiti svoja ognjišta. Prijetila je opasnost da će doživjeti novi progon. 

"Bijeli put" je donio nadu i optimizam u enklavu u Lašvanskoj dolini koja je obuhvaćala dijelove općina Busovača, Novi Travnik, Travnik i Vitez. Branitelji, zajedno sa "herojima u bijelom" iz bolnice u Novoj Biloj i narodom, uspjeli su nadljudskim  naporima opstati čak 248 dana u potpunom okruženju i blokadi. 

U najtežim trenucima rata u župnoj crkvi u Novoj Biloj, u neuvjetnim prostorima, djelovala je bolnica, koja je sa nedostatkom opreme, lijekova i drugih potrepština, skrbila za više stotina ranjenika i nekoliko desetina tisuća ljudi. Crkvene klupe, okrenute jedna prema drugoj, služile su kao ležajevi za teške ranjenike. Sve poginule i umrle, franjevci su, iz sigurnosnih razloga, ukopavali u noćnim satima. U veoma teškim uvjetima, izvedeno je nekoliko tisuća operacija i  rođeno više od 700 djece. Tijekom ratnih sukoba, bolnica je bila meta granatiranja. 

Krajem 1993. godine, stanje u Lašvanskoj dolini i bolnici u Novoj Biloj bila je na izdisaju. Prijetila je opasnost potpunog egzodusa Hrvata iz Lašvanske doline. Zbog toga, iz Zagreba  10. prosinca 1993. godine  kreće veliki konvoj humanitarne pomoći nazvan „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“. Nakon brojnih poteškoća i zaustavljanja, konačno 20. prosinca konvoj dolazi u Novu Bilu, gdje je dočekan sa oduševljenjem. Tako je nakon 248 dana, od 16. travnja 1993. godine, pa do dolaska konvoja probijena potpuna blokada Lašvanske doline. Stoga se s pravom dan dolaska konvoja u Novu Bilu smatra jednim od najznačajnijih dana u povijesti Lašvanske doline. Bez "Bijelog puta", upitan bi bio opstanak hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini. 

Dva dana kasnije, dana 22. prosinca 1993. godine, na povratku konvoja za Hrvatsku, u Uskoplju  su pripadnici Armije BiH iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama i na licu mjesta ubili humanitarca i vozača Antu Vlajića, a ranili tri sudionika "Bijelog puta". Kao i za brojne druge zločine u Središnjoj Bosni, niti za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

U Novoj Biloj se svake godine obilježava obljetnica dolaska "Bijelog puta". Tako će ove godine Hrvatsko kazalište Travnik u crkvi Sv. Duha u Novoj Biloj organizirati predstavu "Bijeli put - Bosna Srebrena". Na ovaj način će se svi žitelji Lašvanske doline prisjetiti na herojske dane od prije 22 godine. "Bijeli put" se ne smije zaboraviti. 

Naposljetku, prisjećamo se pjesme: Dolinom Lašve teče tuga (tekst: Ranko Boban i Slobodan Lang, glazba: Ranko Boban, pjeva: Tereza Kesovija)

 

DOLINOM LAŠVE TEČE TUGA

Dolinom Lašve teče tuga
noć ostavljenih beskrajno duga, 
dolazi zima duga i hladna
majke u crnom, djeca gladna.

U našoj Crkvi u Novoj Biloj
u krilu tvome svetosti miloj, 
u svetoj kući ispod tvoga lika
lome se krici očajnika.

Bolnica u Biloj je svjetlost i nada
spasenje za dušu i tijelo što strada, 
djeca svetog Franje prijatelje zovu
da otvore srca za molitvu novu.

Srebrena Bosna plače i pjeva
prkos i ponos u suzi sijeva,
Srebrena Bosno kolijevka naša
molimo za tebe sto očenaša.

Majke rađaju, očevi ginu
za ljubav svoju i istinu, 
za mir i dobro živote daju
a ujaci vječno ostaju.

Bosnom ka sjeveru do Vukovara
studen i kiša boli stvara, 
Neretvom ka jugu do Dubrovnika
prognanih svuda ista slika.

Bolnica u Biloj je svjetlost i nada
spasenje za dušu i tijelo što strada, 
djeca svetog Franje prijatelje zovu
da otvore srca za molitvu novu.

Srebrena Bosna plače i pjeva
prkos i ponos u suzi sijeva, 
Srebrena Bosno kolijevka naša
molimo za tebe sto očenaša.

 

/o.t./

 

Galerija slika