.
Dana 8. lipnja se navršava 23 godine od etničkog čišćenja Hrvata Travnika od strane Armije BiH.
Kada se konačno objave rezultati popisa pučanstva, bit će više nego jasno tko je bio najveća žrtva posljednjeg rata te će ponuditi drukčije odgovore o karakteru ratnih događaja, koji su bitno različiti od javne percepcije u javnosti. Charles Shrader, bivši američki časnik, a nakon vojne karijere vojni povjesničar i profesor na američkim vojnim akademijama, objavio je knjigu u kojoj je, pozivajući se na transkripte sudskih postupaka Haaškog tribunala protiv hrvatskih dužnosnika na području središnje Bosne, donio zaključak da Hrvati nisu započeli, a kamoli bili agresori.
Dugogodišnji napori travničkih Hrvata u borbi za politička prava – jednakopravnost i dosljednu konzumaciju načela konstitutivnosti nisu bili predmetom zanimanja stranih autoriteta, visoke politike BiH, ali ni aktualnog visokog predstavnika Valentina Inzka.
Tiho je. Proljetni povjetarac se ponovno uselio među krošnje, sunce se probija kroz bijele svilene oblake, vrapci cvrkuću najljepše proljetne melodije. Tiho je. Bašte su spremne za nova sjemena, rijeke šapuću u svojim koritima, životinje ponovno na pašama bivaju umivane prvom jutarnjom rosom i ispraćene na počinak posljednjim sunčevim zrakama. Tiho je. Život kao da se ponovno rađa sa svakim novim proljećem. Smijeha i dobrog raspoloženja ne manjka. Rane kao da su zacijelile u onom tromom zimskom periodu i ostavljene po strani.
I nitko od BH državnika da Davutogluu očita bukvicu i pošalje gospodina kući. A sve ko fol neki patrioti.
Jutro jedne subote, nikada hladnije i nikada tužnije. A kako bi ga i moglo opisati jedno dijete krvave Bosne, ponovno napaćene i tužne. Nikada manje ljudi na ulicama, nikada više kiše, a manje pitke vode, nikada više kovanica u đepu, a manje kruha. Koliko sam taj dan plakala. Koliko sam bježala od svake vijesti da mi Bosno plivaš pod vodom, da si po tko zna koji put uništena i razorena. Čini mi se da sam taj isti dan oplakala i rat, sve ono što sam proživjela, a potisnula negdje duboko, duboko ispod srca. Tako sam ostala sama sa brojnim pitanjima, a odgovora nije bilo. Hoćeš li Bosno konačno stati na svoje noge, pružiti komad kruha svom jednako napaćenom narodu? Kada će tvoje ljepote doći do izražaja, kada ćeš postati siguran dom bez straha i patnje? Znam da mi ne možeš odgovoriti. Znam da godinama ne pronalazim odgovor na ista pitanja; nekada negdje netko ostavi nadu koja brzo nakon toga umre. Mogu slobodno reći netko obećava mnogo, a ne daje ništa, netko negdje slaže, okrene se i ode.
Maja Nikolić, Travničanka iz Tuzle i više puta nagrađivana novinarka (UNICEF nagrada za zaštitu prava djece u BiH, Super žena 2015. godine, nagrada "Srđan Aleksić"...) zanimljivim tekstom osvrnula se na trenutnu situaciju iseljavanja stanovnika iz BiH.
Šumom i drumom za vas gazile A. Rimac i M. Marić.
Krenite cestom iz Travnika prema Turbetu i skrenite u Kraljevice. Onda nastavite uzbrdo. Selo je to gotovo pusto. A prelijepo, čarobno, arhetipsko. U dane kao što je ovaj, kada Ana i ja krenusmo u šetnju, gotovo da čujete glasove davno nestalih stanovnika, zvona na vratovima krava što mirno pasu. Čuju se kosci i čobanice što pjevaju. U dane kao što je ovaj, u šumama drveće govori. Na potocima se igraju vile.
Danas je sve u prolaznosti, prolazni ljudi, prolazna mjesta, prolazne pjesme, prolazne knjige. Cijeni se nepamtljivo, ono što s bezbrižnošću zaboravljamo. Bitno je omalovažavanje, bitno je ruganje, bitno je ono nebitno. Ljepota ne dolazi u malim stvarima, a stvari nikad ne mogu biti dovoljno velike. Volimo kad je nešto lako. Osvajanja nisu više zanimljiva, ne uspinjemo se na vrhove, ne zanima nas znanje.
Ja bih kišu. Pošaljite mi kišu molim vas. Pošaljite sa njom jednog Enisa, pošaljite još stotine Enisa. Neka na govornici stoji još milijarda Enisa i jasno i glasno ostave poruku mira. Pošaljite mi kišu i još stotine prilika za govor ljubavi. Pošaljite još stotine Enisa čije srce nagriza nepravda a svakodnevnicu nemar, nehat i nerad. Pošaljite mi kišu a sa njom svakog Enisa koji drži do svog susjeda i prijatelja, čiji će se glas o zaštiti svakog našeg djeteta prolomiti ovim nebom i ucrtati i u zvijezde.