.
Naša tradicija, običaji i kultura na koje se ponosimo a prepuštamo zaboravu. Mislim da se ljuti svaka naša narodna nošnja ali nam to neće priznati. Krivo je starinama što smo ih bacili po strani i upustili se u novu avanturu života na koju i nismo baš izričito ponosni.
Ima li većeg zla od rata koji je zavladao svijetom? Ima li veće pošasti od mržnje koja je zavladala među ljudima? I tako smo dozvolili zlu i pošastima da se proguraju do zadnje stepenice i triumfiraju nad nama. Zašto ti je to čudno čovječe, odustao si od ljubavi i vjere.
Iza nas je još jedna zima i još stotine zaključanih vrata u Središnjoj Bosni. Ali vrijedi li o tome više pisati? Vrijedi li iznova spominjati spakirane stvari i djecu koja će već za nekoliko godina miješati maternji jezik s njemačkim, a dolazak na rodnu grudu bit će samo posjeta baki koja živi negdje daleko, osim ako se i baka ne odluči za Njemačku.
Politika nije etika. Malo koja stranka, ako uopće i postoji takva, se može pohvaliti da je principijelna, dosljedna i etična.
Mostar je kraj rata dočekao kao podijeljen grad. Nakon 1995. u gradu su paralelno tekla dva procesa, s jedne strane bila je gruba stvarnost na terenu koja se očitovala u činjenici da je većina stanovništva de facto podijeljen grad prihvatila kao trajno stanje, pa smo imali fenomen zamjene stanova iz istočnog za zapadni dio i obratno, gdje su ljudi u formalno jedinstvenom gradu mijenjali stan u “tuđem” dijelu grada za drugi, ponekad na samo par stotina metara zračne udaljenosti, samo da bi se našli na “svojoj” strani, među njima i neki istaknuti političari koji su se javno silno zalagali za jedinstveni grad, “kakav je nekad bio”.
Sljedećih 40 dana razdoblje je u kojem lideri Bošnjaka i Hrvata, Bakir Izetbegović i Dragan Čović umjesto međusobnih optuživanja trebaju pokazati političku mudrost, preuzeti odgovornost, sjesti razgovarati i postići hrvatsko-bošnjačkii dogovor o ključnim političkim pitanjima.
„Travnički vjesnik“ je pisao o brojnim i nekažnjenim zločinima nad povratnicima u Travnik u mjesecu veljači. Žalosno, ali slična situacija je i za mjesec ožujak kojeg također karakteriziraju nekažnjeni napadi na povratnike za željom sprječavanja povratka u Travnik.
Ako pogledaš u čovjeka i uočiš da se smije, jednostavno ćeš zaključiti da je sretan. Ako pak pogledaš u čovjeka i uočiš da plače, zaključit ćeš da je tužan i da ga vjerojatno nešto boli.
Koliko zapravo znamo o našoj povijesti, o našim precima i nastanku naših obitelji?
Ponekad ljudi i pojedini događaji prođu kroz naš život i poput oštrice zarežu onaj najtanji i najosjetljiviji dio nas samih. Poput prehlade zagrle svaku emociju, poput gladnog vuka oštrim zubima nemilosrdno kidaju dio po dio tijela, poput maćehe riječima nagrizu srce.