Rođen je 29. kolovoza 1902. u Donjem Vakufu. Smiljan Franjo Čekada se jednim dijelom školovao i u Travniku. Od 1912. do 1921. godine pohađao je nadbiskupsku travničku gimnaziju i sjemenište, poznatu po tome što je iznjedrila nekoliko biskupa i nadbiskupa. Smiljan Franjo Čekada je 1925. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije nakon čega mu je povjerena župa Jelaške kod Olova. Nadbiskup Ivan Šarić uskoro ga šalje na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je 1928. doktorirao. Nakon povratka u Sarajevo imenovan je vjeroučiteljem i odgojiteljem u konviktu „Kralj Tomislav“ HKD Napredak, a od 1928. do 1933. bio je urednik "Katoličkog tjednika" da bi kasnije bio imenovan župnikom u Bosanskom Brodu gdje ga je 1939. zateklo imenovanje za pomoćnog biskupa vrhbosanskog. Zatim je Smiljan Franjo Čekada 1940. imenovan skopsko-prizrenskim biskupom, a 1967. vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom s tim da je rezidencijalnim nadbiskupom postao 1970. Nakon što je 1946. umro biskup banjolučki mons. Josip Garić, Smiljanu Franji Čekadi je bila povjerena i privremena upravlja Banjolučkom biskupijom sve do 1949.
Posebna zasluga nadbiskupa Čekade je ponovno otvaranje Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa 1969. Također, Čekada ponovno pokrenuo službeno glasilo "Vrhbosna", otvorio Misijsku središnjicu te pokrenuo glasilo "Vrelo Života".
Život i djelo nadbiskupa Smiljana kao ordinarija biskupa u Skopju i kao nadbiskupa u Sarajevu okrunjeni su i medaljom države Izrael, Jad Vashem Jeruzalem, od 8. veljače 2011. koja je utvrdila da je Smiljan Franjo Čekada kao skopski biskup po cijenu vlastitog života spašavao Židove iz tamošnjeg logora u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon osnutka države Izrael uveden je dan sjećanja na Židove koji su stradali u holokaustu. Godine 1953. osnovan je memorijalni centar Jad Vašem u Jeruzalemu sa zadaćom da prikuplja podatke o stradalim Židovima, ali i o onima koji su Židove spašavali uz opasnost po vlastiti život. Za njih je uvedeno priznanje Pravednici među narodima i do sada ga je dobilo nešto više od 2.000 nežidova. Medalja Pravednik među narodima post mortem Smiljanu Franji Čekadi u Skopju uručena je živim nasljednicima brata Vladimira: sinu Želimiru i njegovim sestrama Dubravki i Smiljani prigodom otvaranja Memorijalnog centra holokausta u Skoplju 10. ožujka 2011.
Naime, kad su ga u Skoplju postavljali za biskupa osudio je zlodjela. Još onda je propovijedao o pravdi prema svim ljudima bez obzira na to kojoj narodnosti ili rasi pripadali. U pismu policijskom načelniku protužidovske akcije nazvao je bolnom pojavom. Nastojao je pomoći makedonskim Židovima koje su nacisti skupili diljem Makedonije i odveli u Skoplje, odakle su ih namjeravali deportirati u logore u okupiranoj Poljskoj. Nakon što ni kad je prozvao policijske vlasti da će biti odgovorne za nečovječno postupanje prema Židovima, odlučio je nešto napraviti, uvidjevši da su svi njegovi pokušaju neučinkoviti. Stoga je poradio na pomoć zarobljenim Židovima, odnosno djeci Židova koje su odveli, a nikad se više nisu vratili. Četvoricu je dječaka dao župnicima iz njegove biskupije neka ih čuvaju, hrane i odgajaju. Bili su smješteni na Kosovu u samostanima časnih sestara. Sam Čekada je usvojio jednu djevojčicu o kojoj se očinski brinuo, a smjestio ju je kod redovnica u Janjevo.
Vrhbosanski nadbiskup dr. Smiljan Franjo Čekada je umro 18. siječnja 1976, a sa sarajevskog gradskog groblja Bare, 28. listopada 2011., preneseni su u katedralu Presvetog Srca Isusova njegovi zemni ostaci. /o.t./