“Čaša” je pripovijetka Ive Andrića s radnjom u samostanu sv. Franje u Gučoj Gori. Fra Petar i fra Nikola Granić, zvani Mumin, iznose autorov pogled na dvije velike teme: Bosna i emigracija. U Muminovom monologu Andrić je sažeo najjezgrovitiju književnu sliku Bosne, neku vrstu autorskog manifesta o zemlji svoga porijekla i književnih opredjeljenja. Stalno pitanje o odlasku ili ostanku u Bosni Andrić razmatra u ovoj pripovijetki u vrijeme koje provodi u emigraciji. “Čaša” je objavljena 1940. godine, kada je Andrić u Berlinu obavljao dužnost opunomoćenog ministra i izvanrednog izaslanika Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj.

Likove fra Petra i fra Nikole su maestralno na sceni utjelovili Matej Baškarad (iz Hrvatskog kazališta Travnik) i Miro Barnjak (iz HNK Mostar).

Dramatizaciju je uradila Jelena Paligorić Sinkević, a režiju potpisuje Sonja Jovandić.

Predstava govori o nasljeđu, tradiciji i ostanku. U vremenu kada mnogi odlaze iz svojih domova, ova predstava govori da nas u tuđini ne čeka nitko. Iako su teška vremena, jednom će biti bolja, ali muku treba živjeti tamo gdje si rođen. Sve je to prikazano kroz razgovor dvaju fratara, fra Nikole i fra Petra, koji ipak ostaju tu i njeguju viševjekovnu franjevačku tradiciju.

Iz Andrićevog iskustva življenja s bosanskim fratrima nastala je književno-umjetnička refleksija o franjevcima Bosne Srebrene, jedan pripovjedački i romaneskni opus s bosanskim fratrima kao glavnim književnim likovima. Radnja nekih pripovijetki, popularno nazvanih Andrićevim fratarskim ili franjevačkim ciklusom, odvija se u starim fratarskim samostanima u Srednjoj Bosni, pa je tako i ova predstava spoj književnosti, povijesti, kulture i tradicije.

Bezvremenska priča, primjenjiva i na današnjicu, nikoga u, do zadnjeg mjesta ispunjenom kazalištu, nije ostavila ravnodušnim.

/infocus.ba/