Profesorica Lovrinović godinama je bila istinski sinonim za ovu obrazovnu ustanovu, u kojoj je provela najveći dio svoje bogate radne karijere. Kroz njen ured i učionice stasale su brojne generacije učenika. Ono po čemu je mnogi posebno pamte jest nevjerojatna činjenica da se i danas, bez imalo oklijevanja ili pogreške, živo sjeća imena i lica svojih nekadašnjih đaka. Bilo da je trebalo provjeriti neki podatak iz prošlosti škole ili potražiti arhivsko sjećanje na bivše učenike, njen je ured uvijek bio prva i najsigurnija adresa.

 Ipak, ono što je profesoricu Lovrinović činilo posebnom nadilazi administrativne i kurikularne okvire. Njena predanost pozivu često je značila suočavanje s teškim životnim pričama koje nisu uvijek bile vezane isključivo za školske klupe i ocjene. Vrata njenog ureda bila su trajno otvorena za svakoga tko je trebao toplu riječ, ohrabrenje ili stručan savjet. Učenici, ali i kolege, u njoj su uvijek imali pouzdanog sugovornika i iskren oslonac u izazovnim trenucima.

Nakon desetljeća nesebičnog rada i ostavljenog neizbrisivog traga u odgoju mladih ljudi novobiljanskog kraja, profesorica Olivera Lovrinović okreće novu životnu stranicu. Predstojeće dane posvetit će onome najvažnijem – svojoj obitelji, a ponajviše svojim unučadima.

Kolektiv škole, bivši i sadašnji učenici, kao i cijela lokalna zajednica, profesorici Lovrinović upućuju iskrene zahvale za sav trud, ljubav i strpljenje, uz najljepše želje za dobro zdravlje, mir i obilje radosti u zasluženoj mirovini.