Kolona sudionika krenula je ranije utvrđenom trasom, uz zastave LGBTIQ+ zajednice i ritam bubnjeva, a preko megafona iznose se i zahtjevi koji se odnose na zakonske regulative, obrazovni sustav i opću sigurnost svih građana, s posebnim naglaskom na LGBTIQ+ zajednicu u Bosni i Hercegovini.

Organizatori navode kako je cilj Povorke ukazati na prava i položaj LGBTIQ+ osoba u Bosni i Hercegovini, promovirati jednakost, vidljivost i zaštitu od diskriminacije te poslati poruku da različitosti trebaju biti prihvaćene kao sastavni dio društva.

Član Organizacijskog odbora Bh. povorke ponosa Enver Duraković izjavio je kako je u proteklim godinama ostvaren određeni napredak kada je riječ o društvenom položaju LGBTIQ+ osoba, koje se danas osjećaju slobodnije.

Istodobno je ocijenio kako nije bilo pomaka u zakonodavnom okviru te da institucije nisu ispunile nijedan od zahtjeva koje organizatori kontinuirano upućuju.

Među sudionicima Povorke su i šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini Luigi Soreca, predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto, ministrica pravde i uprave Kantona Sarajevo Darja Softić-Kadenić, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Miomirka Melank te zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Duška Jurišić, piše Fena.

Što predviđa zakon o rodnom identitetu koji traže organizatori Bh. povorke ponosa: Pravo na promjenu oznake spola u dokumentima

Prijedlog zakona rodni identitet definira kao osobni doživljaj vlastitog roda, koji može, ali ne mora odgovarati spolu dodijeljenom pri rođenju, piše avaz.ba.

Među zahtjevima koje su organizatori ovogodišnje Bh. povorke ponosa uputili vlastima nalazi se i usvajanje zakona o rodnom identitetu. Za razliku od zahtjeva za zakonsko priznanje istospolnih zajednica, koji je javnosti uglavnom razumljiv, sadržaj zakona o rodnom identitetu ostao je relativno nepoznat širem krugu građana.

Iako Bosna i Hercegovina nema takav zakon, Sarajevski otvoreni centar još je 2016. godine objavio model zakona koji pokazuje kako zagovornici ove inicijative vide njegovo buduće uređenje.

Analiza tog dokumenta pokazuje da se ne radi samo o administrativnom pitanju promjene podataka u osobnim dokumentima, nego o širem definiranju odnosa između biološkog spola, rodnog identiteta i uloge države u njihovom priznavanju.

Promjena oznake spola bez operacije

Najvažnija promjena koju predviđa prijedlog odnosi se na mogućnost promjene oznake spola u službenim dokumentima bez obvezne operativne promjene spola.

Prema važećoj praksi, promjena podataka u matičnim knjigama uglavnom je povezana s medicinskom tranzicijom. Predloženi zakon izričito navodi da operacija, sterilizacija ili hormonska terapija ne mogu biti zakonski uvjet za pravno priznanje rodnog identiteta.

To znači da bi osoba mogla promijeniti oznaku spola u dokumentima iako nije prošla potpunu fizičku promjenu spola.

Zagovornici takvog rješenja tvrde da država ne bi smjela uvjetovati ostvarivanje prava medicinskim zahvatima, dok kritičari smatraju da se na taj način pravna kategorija spola odvaja od biološke stvarnosti.

Rodni identitet postaje posebna pravna kategorija

Prijedlog zakona rodni identitet definira kao osobni doživljaj vlastitog roda, koji može, ali ne mora odgovarati spolu dodijeljenom pri rođenju.

Time rodni identitet postaje zasebna pravna kategorija koju država priznaje i štiti.

Praktično, zakon polazi od pretpostavke da spol nije jedina relevantna kategorija za određivanje identiteta pojedinca, nego da i subjektivni doživljaj vlastitog roda može imati pravni značaj.

Upravo je to jedna od ključnih razlika između tradicionalnog pravnog pristupa i modela koji zagovaraju LGBT organizacije.

Posebna zaštita od diskriminacije

Zakon predviđa da nitko ne može biti diskriminiran zbog svog rodnog identiteta ili načina njegova izražavanja.

To bi značilo dodatne obveze za javne institucije, obrazovni sustav, zdravstvene ustanove i poslodavce da u svom radu poštuju rodni identitet osobe kojem je dano pravno priznanje.

Drugim riječima, zakon ne bi regulirao samo pitanje osobnih dokumenata nego i širi odnos institucija prema transrodnim osobama.

Što je s maloljetnicima?

Jedan od osjetljivijih dijelova prijedloga odnosi se na djecu i maloljetnike.

Dokument navodi da svaka osoba ima pravo na rodni identitet i njegovo slobodno izražavanje, dok se postupci koji uključuju maloljetne osobe provode uz dodatne zaštitne mehanizme i uključivanje roditelja ili zakonskih zastupnika.

Ipak, upravo je pitanje rodnog identiteta djece i maloljetnika posljednjih godina postalo jedno od najkontroverznijih političkih pitanja u državama koje su usvajale slične zakone.

Ne uvodi „desetine rodova“

Istodobno, analiza prijedloga pokazuje da dokument ne sadrži odredbe o priznavanju desetina ili stotina različitih rodova, što se često može čuti u javnim raspravama.

Također, prijedlog ne predviđa da osoba može promijeniti podatke u dokumentima jednostavnom izjavom bez ikakve procedure. Za promjenu je predviđen postupak koji uključuje mišljenja stručnjaka i odluku posebne komisije.

Zašto je zahtjev važan?

Iako se često predstavlja kao pitanje koje pogađa relativno mali broj ljudi, zakon o rodnom identitetu zadire u mnogo šira društvena i pravna pitanja.

FOTO: www.slobodnaevropa.org