Dok je radio u Njemačkoj i nosio breme teške bolesti, sjećanja na djetinjstvo u Korićanima davala su mu snagu. Zelene livade, krave i ovce, braća i sestre, snjegovi Vlašića i bezbrižni zimski dani – sve su to slike koje su ga vraćale kući, makar u mislima. Kada se izliječio, nije oklijevao: odlučio je obnoviti kuću u kojoj je odrastalo devetero djece, dom koji je rat razorio, ali srce nikad nije zaboravilo.

Obnova nije bila samo građevinski poduhvat, već duboko ličan čin ponovnog pronalaženja vlastitog identiteta i korijena. A sada, kada kuća stoji gotovo dovršena, Dražen svakodnevno u njoj boravi – mirno, s osmijehom. Veliku zahvalnost duguje i susjedima koji su ga primili dok je obnavljao dom.

Velika fešta koju priprema za dva mjeseca bit će više od proslave – to će biti povratak života, okupljanje ljudi i slavlje snova koji su se nakon godina borbe ostvarili. Janjetina, vino, rakija i pjesma – sve će to biti u čast nečeg mnogo većeg: čovjeka koji se vratio svom zavičaju, obnovio dom i pronašao mir.

Draženova priča sa Vlašića snažno podsjeća: dom nije samo mjesto, već osjećaj koji nikada ne nestaje.

Priča Srećka Stipovića: