.
U sjeni mostarske trakavice, s malo ili nikako pažnje prošla je vijest da će travnički Hrvati bojkotirati izbore! Ovaj jedinstven slučaj da jedan narod demonstrativno bojkotira izbore manje je zanimljivi i „hrvatskim“ i bošnjačkim medijima od toga tko će biti fikus gradonačelnik Mostara, piše poznati BH novinar i politički komentator Tvrtko Milović.
Kada se riješi travnička i srebrenička izborna enigma i prebroje glasački listići u hercegovačkoj prijestolnici, u gradu Mostaru, sve će biti kao što je i ranije bilo. Od izvorišta u podnožju planine Vlašić, do utoka u Bosnu, rijeka Lašva i dalje će protjecati kroz Travnik, Novu Bilu i Vitez. Ništa se neće promijeniti, pa ni onda kada od otopljenog snijega nabuja, izlije se i sve poplavi.
Tvrtko Milović komentirao je na svom Facebook profilu Komšićevo “spašavanje Bosne”, a njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:
Posljednjih dana ponovno svjedočimo pojačanoj kroatofobiji koja dolazi iz glavnog grada BiH i pripadajuće mu političke javnosti. Povod za izljeve mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj je novi, ali metode i ciljevi su ostali isti.
Mogu li se uspoređivati žrtve i imaju li sva ubijena djeca tijekom rata pravo biti žrtvom? Je li bilo opravdano da bošnjačka Armija BiH hladno ubije djevojčicu Augustinu Grebenar u Vitezu i drugu nevinu djecu?
Kolumnu mons. Ive Tomaševića, objavljenu na Katoličkoj tiskovnoj agenciji, prenosimo u cijelosti, bez intervencija.
Fašista” (s karakterističnim mekim “š”), “papak”, “seljak”, “bobanovac”, “ustaša” i “neprijatelj Bosne” u dominantnom dijelu sarajevske javnosti postao sam davno, 2006., u vrijeme kad su Bošnjaci prvi put izabrali Željka Komšića za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH.
Sarajevo večeras.
Što bismo očekivali od mladog čovjeka, dobro poznatog i omiljenog lica s TV ekrana, u prvom javnom obraćanju nakon što je odlučio ući u politiku i kandidirati se na predstojećim korona-parlamentarnim izborima? Pa naravno, opravdavanje masovnog zločina komunističkog režima počinjenog prije 75 godina, što drugo!
Najavljeno služenje mise žrtvama bleiburške tragedije u sarajevskoj Katedrali izazvalo je brojne negativne reakcije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Trenutak u kojem se crkva pojavila kao uznemiravajući čimbenik u BiH je trenutak u kojem svaka priča o suživotu, razumijevanju i uvažavanju gubi svaki smisao.