Premijer Zoran Đinđić ubijen je 12. ožujka 2003. godine oko 12.25. Vlada Srbije, nekoliko sati nakon ubojstva, proglašava vanredno stanje.

Kao izvršitelji odmah su osumnjičeni pripadnici zemunskog kriminalnog klana. To je potvrđivala i činjenica da je planirano da se tog dana, kako je Vlada kasnije priopćila, potpiše nalog za hapšenje jednog broja pripadnika te kriminalne grupe.

Za vrijeme vanrednog stanja, koje je trajalo do 22. travnja, u policijskoj akciji "Sablja", uhapšeno je 11.665 osoba, među kojima je bilo partijskih funkcionera, visokih vojnih oficira, nositelja pravosudnih funkcija i estradnih zvijezda, a neki od njih su proveli određeno vrijeme u pritvoru.

Zoran Đinđić je rođen 1. kolovoza 1952. godine u Bosanskom Šamcu.

Jedan dio djetinjstva je proveo i u Travniku. Njegova sestra Gordana je izjavila za Slobodnu Bosnu, između ostalog, slijedeće: „Mi smo u Travnik došli da živimo 1962. godine, a odselili smo se 1969. godine…. Svaka ulica me ovdje podsjeća na naš zajednički život. Na naš odlazak u školu, šetnje do Plave vode, mjesta gdje smo se sve kretali. Zoran je u ovdje završio dva razreda gimnazije. Bio je jako nemiran, živ, pokretan….Zoran je neobično volio Travnik. Imao je svoje društvo sa kojima je sve vrijeme kontaktirao… Kada je bio premijer Srbije, do njega se teško dolazilo. Jednom prilikom u Beograd su došli njegovi travnički školski drugovi.“

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine. U periodu od 1977. do 1990. godine boravio je u Njemačkoj na više sveučilišta i instituta društvenih znanosti - Konstanz, Bon, Frankfurt. Doktorirao je 1979. godine na Sveučilištu u Konstanzu to s tezom: "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva". Mentor mu je bio Jürgen Habermas, jedan od najuglednijih svjetskih filozofa. Na navedenom sveučilištu je radio i kao asistent.

Jedan je od osnivača Demokratske stranke u kojoj je u rujnu 1990. godine izabran za predsjednika Izvršnog odbora, a u siječnju 1994. za predsjednika te stranke. Za predsjednika stranke je još biran dva puta, na vanrednoj skupštini Demokratske stranke 18. srpnja 1998. i na redovnoj skupštini stranke 27. veljače 2000.

Bio je viši znanstveni suradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, poslanik u sva tri višestranačka saziva Narodne skupštine Republike Srbije i Vijecu republika Skupštine SRJ.

Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Za gradonačelnika Beograda izabran je 21. veljače 1997. godine, ispred koalicije "Zajedno" koja je na lokalnim izborima 1996. odnijela pobjedu u više gradova u Srbiji. Sa funkcije gradonačelnika smijenjen je 30. rujna 1997. godine.

U lipnju 2000. Đinđić je preuzeo funkciju koordinatora u SZP, a potom postao i šef središnjeg izbornog stožera i koordinator promotivne kampanje DOS-a za izbore koji su održani 24. rujna 2000. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine SRJ.

Za premijera Srbije izabran je 25. siječnja 2001. nakon pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u prosincu 2000.

Američki tjednik "Time" u rujnu 1999. godine uvrstio je Đinđića među 14 vodećih europskih političara trećeg milenija.

Autor je knjiga: "Subjektivnost i nasilje", "Jesen dijalektike", "Jugoslavija kao nedovršena država". Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa "Theoria", glasila Filozofskog društva Srbije.

Đinđić je iza sebe ostavio suprugu Ružicu, kćerku Jovanu i sina Luku. /travnicki.ba i b92.net/