Ova institucija radi po uhodanoj matrici prilikom čega želi izmijeniti povijest, tj. prikazati stvari u drukčijem svjetlu. To čini svojim nečinjenjem u sankcioniranju ratnih zločina. Osobito možemo izdvojiti središnju Bosnu gdje je veliki broj zločina ostao neprocesuiran, a ratni zločinci umjesto boravka u zatvorima na odsluženjima kazni zbog svojih nedjela, slobodno se šeću po Bugojnu, Travniku, Vitezu i drugim srednjobosankim gradovima.
Iako nas u BiH malo toga može iznenaditi kada je u pitanju Tužiteljstvo BiH, ipak informacija koju je objavio Večernji list je nadmašila i dosadašnju praksu u produkciji skandala iz ove bosansko-hercegovačke institucije. Naime, Zemira Sinanovića, „sigurnjaka“ - obavještajca Armije BiH u 3. korpusu Armije BiH koji je bio zadužen i za zloglasnu 7. muslimansku brigadu sastavljenu od mudžahedina i terorista iz cijeloga svijeta, Tužiteljstvo BiH je angažiralo za pisanja podloge za podizanje optužnice i optuživanje, što je jedan od najvažnijih poslova u procesima sankcioniranja ratnih zločina. Naravno, imenovani je angažiran kao vještak, ali isključivo u predmetima protiv pripadnika i časnika HVO, a tako i u slučajevima generala Zlatana Mije Jelića i bivšeg zapovjednika II. rudničke bojne HVO-a u Mostaru Milu Puljića.
Skandalozna je odluka Tužiteljstva BiH da osobe tako povezane sa teroristima angažira na važnim poslovima kao što su procesuiranje ratnih zločina. Misija rada Zemira Sinanovića i njegovih mentora je jasna. Treba nastaviti sa hapšenjem jednih i štićenjem drugih. Večernji list piše da su iznimno zanimljive reference ovoga vještaka koje je naveo, a pojedine je zatajio u svom životopisu. Tu je, naime, pismena pohvala zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, novčana nagrada, pismena pohvala načelnika uprave vojne sigurnosti Glavnog stožera Armije BiH, sat s posvetom zapovjednika Armije BiH, izvanredno unapređenje u čin bojnika ABiH. No, zatajio je kako je praktično istoga dana 1994. godine s potpisom generala Rasima Delića unaprijeđen u čin nadkapetana te se nalazi na istom popisu kao i Abu Maali, zapovjednik zloglasne 7. muslimanske brigade kojega se kasnije dovodilo u vezu s Al-Qaidom.
Danas kada se cijeli svijet bori protiv terorizma, prije svega protiv Al-Qaide i ISIL-a, Tužiteljstvo BiH angažira ljude koji su blisko surađivali sa prethodnicama Al-Qaide i ISIL-a – različitim mudžahedinskim skupinama sastavljenim znatnim dijelom od terorista iz više država. Ciljevi i način djelovanja mudžahedina u BiH 90-ih godina prošloga stoljeća su slični ciljevima i djelovanju terorista danas, kako ISIL-a i Al-Qaide, tako i drugih skupina.
Tužiteljstvo BiH treba raditi sa Zemirom Sinanovićem, ali ne kao ekspertom, već eventualno zbog njegovog ratnog puta, kao svjedokom u procesuiranju desetaka najtežih ratnih zločina i brutalnih ubojstava, za što postoje i presude njegovim zapovjednicima Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi. U normalnoj državi, zbog svoje dosadašnje uvelike iskazane pristrasnosti, kako u radu sa Tužiteljstvom BiH, tako i u svom stručnom i znanstvenom radu, Zemir Sinanović ne bi smio biti vještak. Osoba sa tako izraženom neobjektivnosti i neprofesionalnosti je velika prepreka dostizanju pravde i velika štete za pravosuđe. Takve osobe, a i institucije koje takve angažiraju, ne mogu očekivati povjerenje i poštivanje. /o.t./
