.

Hrvatski logoraši: Cikotić umjesto preuzimanja dužnosti treba otkriti gdje su tijela ubijenih Hrvata Bugojna

17 Lipanj 2020

Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO HB Bugojno dobila je političku potporu Hrvatskog narodnog sabora u osudi namjere SDA da za ministra obrane imenuje Selmu Cikotića, ratnog zapovjednika Operativne skupine Zapad, a koju su činile postrojbe Armije BiH koje su počinile brojne zločine nad Hrvatima Bugojna.

Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske HVIDRA-e, kazao je u izjavi za Večernji list kako su predstavnici hrvatskih udruga s područja Bugojna uputili priopćenje o neprihvatljivosti Cikotićeva izbora svim hrvatskim predstavnicima u vlasti, počevši od županijskih pa do državne razine vlasti. Kaže kako će hrvatske udruge iz Domovinskog rata pomno pratiti što se događa s ovim slučajem te kako očekuju od hrvatskih stranaka apsolutnu potporu kada je riječ o nedopustivosti Cikotićeva imenovanja za ministra.

Potpora HNS-a

Istodobno, s jučer održane sjednice Glavnog vijeća HNS-a stigla je informacija kako to tijelo u cijelosti podržava stav Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat glede očitovanja o Cikotićevoj kandidaturi za ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Nešto prije Odjel za branitelje dao je punu potporu Koordinaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Bugojna, ali i svim Hrvaticama i Hrvatima Bugojna i izrazio najsnažniju osudu Cikotićeve kandidature za ministra sigurnosti BiH. Ističu da je ovakvo ponašanje SDA sipanje soli na još uvijek otvorene rane Hrvata Bugojna, više od 15.000 protjeranih, nekoliko stotina po logorima mučenih i zlostavljanih, a ponajviše obitelji ubijenih Hrvata Bugojna, a posebno onih za čije se grobove još uvijek ne zna.

“Kakvu poruku ovom kandidaturom SDA šalje hrvatskim povratnicima u Bugojno i žele li oni ovim vrijeđanjem i ponižavanjem Hrvata dati do znanja da se do pomirenja i normalnog suživota na prostorima Bugojna teško ili, bolje rečeno, nikako ne može doći”, priopćeno je. Pozivaju da se konačno rasvijetli sudbina nasilno odvedenih Hrvata iz logora Armije BiH.

Čista provokacija

“Ako Selmo Cikotić, koji je za sebe znao reći da je moralno čist što se tiče Bugojna, ne kaže napokon pravu istinu o sudbini odvedenih i ubijenih zarobljenih Hrvata Bugojna, tko ih je odveo, po čijoj su zapovijedi ubijeni i gdje su zakopani i barem malo umanji sumnju sa sebe i na taj način dijelom umanji svoju odgovornost za sve strahote koje su prošli Hrvati Bugojna, onda on zasigurno ne može dobiti suglasnost na ovo imenovanje od političkih predstavnika hrvatskog naroda okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine”, naglašavaju iz HNS-a.

Šef Kluba HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Nikola Lovrinović kaže da je Cikotićeva kandidatura čista provokacija. “Za mene ovo je čista provokacija i, čini mi, se jedan od posljednjih testova naše tolerancije prema SDA. Prijedlog nije prihvatljiv i neću podići ruku za njega”, izjavio je Lovrinović Srni.

Hrvatski logoraši: Cikotić umjesto preuzimanja dužnosti treba otkriti gdje su tijela ubijenih Hrvata Bugojna

Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH oštro osuđuje kandidaturu za novog ministra sigurnosti BIH, budući da se Selmo Cikotić više od 20 godina dovodi u izravnu vezu s ratnim zločinima počinjenim u Bugojnu.

Posebno, jer se zna da je s teritorija pod izravnom kontrolom „OG Zapad“ na čijem je čelu bio Selmo Cikotić, odnosno, s prostora bugojanske općine, protjerano 15 tisuća Hrvata, ubijeno više od 90 civila, te više od tisuću zatvoreno u logore od kojih je najteži bio logor „Stadion“.

-Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH podržava koordinaciju udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Bugojnu o stavu koji su zauzeli i obrazložili o prijedlogu novog ministra sigurnosti BiH. Ovim putem zahvaljujemo predstavnicima Odjela za branitelje Hrvatskog vijeća obrane i Domovinskog rata Hrvatskog narodnog sabora na razumijevanju problema i podršci koordinaciji udruga iz Bugojna – navodi se u priopćenju za javnost.

-Hrvatski logoraši još jednom pozivaju Cikotića, da zajedno sa Dževadom Mlaćom konačno otkrije gdje su zakopana tijela ubijenih bugojanskih Hrvata za kojima se i danas traga. Ako kojim slučajem ne znaju gdje su bačena tijela ubijenih Hrvata neka kažu tko bi to trebao znati. Barem tu informaciju su morali imati. Također, pozivamo Cikotića da se svim logorašima ispriča zbog strahota koje su doživjeli u logorima Armije BiH na području kojim je on zapovjedao, te oda počast ubijenima u tim logorima – zaključuju hrvatski logoraši u priopćenju za javnost.

Pozvali su i međunarodne institucije da se očituju o imenovanju Cikotića za ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine.

-Nevjerojatno je da jedna osoba koja se borila rame uz rame sa mudžahedinima na području srednje Bosne, istim onima koji su vršili obredna ubijanja po BiH i mučili Hrvate i Srbe po brojnim logorima, danas bude ministar sigurnosti ove zemlje. Nadamo se kako će barem međunarodna zajednica prepoznati ovu situaciju i osuditi prijedlog da Cikotić bude ministar sigurnosti BiH. Cikotićevo moguće imenovanje je samo još jedno ponižavanje i izrugivanje svim bugojanskim žrtvama i logorašima, te pokazatelj kako za neke još rat nije završio nego u miru pokušavaju ostvariti ratne ciljeve. Sramotno! – stoji na kraju priopćenja Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH.

Hoće li Selmo Cikotić umjesto na Sudu zbog ratnih zločina ponovno završiti na čelu državnog ministarstva?

Vijest da je SDA, nakon neopozive ostavke Fahrudina Radončića, na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, predložila generala Selmu Cikotića, kao malo koga „obradovala“ je Hrvate Bugojna. Naime, Cikotić je u vrijeme rata bio komadant Operativne grupe „Zapad“ – Bugojno, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf i sjeverozapadni dio općine Novi Travnik-.

U vrijeme njegovog zapovijedanja Operativnom zonom „Zapad“ Trećega korpusa Armije BiH zapovjednika generala Envera Hadžihasanovića (obojica bivši oficiri zločinačke tzv. JNA), haškog osuđenika (pet godina zatvora), dogodili su se brojni teški zločini, posebno nad Hrvatima Bugojna. No, imajući u vidu strelovita napredovanja u poraću, Selmo Cikotić je svoj ratni zadatak obavio besprijekorno.

Naime, s područja Bugojna protjerano je 15 000 Hrvata, od ukupno 16 500 koliko ih je bilo po popisu stanovništva 1991. godine, 1 060 civila i zarobljenih vojnika prošlo je strahote logora („Stadion“ – NK „Iskra“, „Salon namještaja“, „Gimnazija“, Osnovna škola „Vojin Paleksić“…) Armije BiH, mučenja, ponižavanja, gladovanja, maltretiranja, batinanja, odvođenja na kopanje rovova gdje su trojica poginula, a dvadesetak ih je ranjeno. Više desetaka ih je ubijeno ili su od posljedica višemjesečnog stradanja u logorima kasnije umrli ili pak ostali s teškim i trajnim traumama , sa zdravstvenim i tjelesnim oštećenjima. Stotine, pa i tisuće stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata je opljačkano, zapaljeno, srušeno, oskrnavljeno…

Iz logora „Stadion“ odvedena su dvadeset i trojica zarobljenih (posmrtni ostaci trojice su pronađeni), odreda vrlo uglednih i obrazovanih Hrvata. Još uvijek se ne zna za njihovu sudbinu, premda nije teško zaključiti da je ona tragična. Za sve to, kao i za niz drugih stradanja Hrvata u Bugojnu (i u drugim područjima zapovjedne odgovornosti Selme Cikotića), postoje dokazi, argumenti i dokumenti, na koja su, bez rezultata (odgovarala je do sada tek nekolicina „sitnih riba“).

Hrvati Bugojna su ukazivali, slali su ih na sve relevantne adrese, vapili i još uvijek vape za pravdom i pravičnošću. A očito je, gluhom ne vrijedi govoriti niti slijepom pokazivati. No, mi ćemo, kao i u više navrata proteklih godina (“Vitez.info”, „Slobodna Dalmacija“, Večernji list“, Radio Herceg – Bosna…) gluhim govoriti i slijepim pokazivati.

To ćemo, ovaj put, učiniti i ukazati na (zlo)djela nekadašnjeg ministra obrane BiH, nešto kasnije savjetnika (4 godine člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića), skorog (?) ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića iz ratnog perioda. Riječ je o dokumentu „Vanredni izvještaj“ (strogo povjerljivo – Vojna tajna) kojega komandant Operativne grupe „Zapad“ šalje svom nadređenom, zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH u Zenici, Enveru Hadžihasanoviću, piše Vitez.info

„… U tom smislu“, kaže se između ostalog u Vanrednom izvještaju, „želim vas upoznati da smo mi ovdje u Bugojnu u toku dejstava, zarobili 470 pripadnika HVO-a, od kojih je 383 imalo status ratnih vojnih zarobljenika. Zbog nepostojanja razloga za zadržavanje u zatvoru (logorima op.a.) otpušteno je 66 zarobljenika a u zatvrou imamo 317 zarobljenika + 2 zarobljenika u Gornjem Vakufu – ukupno 319. Od ovih 319 ljudi za sve postoje osnove za suđenje (pa Hrvati su, to je dovoljan razlog op.a.), nisu za puštanje, a za 23 zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“.

Treba reći da je odnos zarobljenih civila i vojnika, a to se da provjeriti kroz dokumente, bio obrnut od Cikotićeve tvrdnje, dok su ta 23 zarobljenika koji „zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“, bugojanski uglednici, intelektualci kojima se nešto kasnije izgubio svaki trag, s tim da su posmrtni ostaci trojice proteklih godina pronađeni. A taj „izgubljeni trag vodi ka sadašnjem kandidatu za SDA za upražnjeno mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, Selmi Cikotiću i od njega ka zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH, generalu Enveru Hadžihasanoviću. Što se vidi iz odgovara koji je Cikotić od Hadžihasanovića dobio 19. rujna 1993. godine, u kojemu se, uz ostalo, kaže. „Obzirom da će najvjerojatnije svi bojovnici biti pušteni po principu „svi za sve“, potrebno je ona 23 bojovnika, koja su počinila teža djela, prebaciti kod mene u KPD (Kazneno popravi dom, u ratu, uz Muzičku školu, logor za Hrvate Zenice op.a.), pa ću se ja tada natezati sa UNPROFOR-om, Europskim promatračima, Međunarodnim crvenim križem i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihovog puštanja“.

Cikotić tu zapovijed nije ispoštovao, što se vidi iz drugog službenog akta poslanog 7. listopada 1993. godine u kojemu „vam skrećem pažnju da prebacite u KPD Zenica ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela“.

 

Je li Cikotić uopće poslušao zapovijed svog nadređenog (tko zna je li i mogao, jesu li u to vrijeme i bili živi op.a.) to on zna i krajnje je vrijeme da, nakon 27 godina, nadležni pravosudni organi to upitaju budućeg državnog ministra sigurnosti BiH, kao i za još četrnaestoricu Hrvata Bugojna za čiju se sudbinu još uvijek ništa ne zna.

Suglasnost za imenovanje Selme Cikotića moraju dati i dužnosnici partnera SDA u vlasti – HDZ BIH i SNSD. To je prilika, bolje je reći dužnost i obveza, predstavnika HDZ-a BIH da konačno, kažu STOP! Cikotić ne bi smio dobiti suglasnost, barem dok ne skine sumnju sa sebe, a ako to ne uspije onda mu mjesto i nije u ministarstvu, nego u pritvoru.

Naime, u ovoj i sličnim situacijama prilikom donošenje odluka moglo se čuti od strane HDZ-a BIH „mi se ne miješamo u prijedloge, odabir kandidata za određene funkcije naših političkih partnera“, što je ponekad bilo i korektno. Ipak, u ovom slučaju, u ovakvom prijedlogu kandidata, nad kojim bi morao (e da je pravne države i bi op.a.) visjeti „Damaklov mač“ ratnog zločina, ne može se govoriti o bilo kojem i bilo kakvom političkom partneru. To je, jednostavno rečeno, demonstracija moći koju „partneri“, barem kada su oni bošnjački u pitanju, stalno demonstriraju. Ovaj put to nije samo demonstracija sile i moći, nego i napad na zdrav razum, svetogrđe, rekli bismo. I tu rasprave, jednostavno, ne smije biti.

Također, treba istaknuti kako je Selmo Cikotić nekoliko godina poslije rata bio vojni ataše u Veleposlanstvu BiH u SAD-u, ali je na tražene Amerikanaca morao biti povučen s te dužnosti. Ne možemo, a ne postaviti pitanje, zašto?

 

 

 

 

 

 

 

/vecernji.ba/ /rtv-hb.com/ /poskok.info/

 

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa