Svake godine 29. lipnja, sveta Crkva slavi blagdan svetog Petra i Pavla, dvojice apostolskih Prvaka, mučenika naše Crkve, dvojice apostola kršćanstva, učitelja grada Rima, učitelja života. Petar i Pavao se zajednički slave i često zajednički zazivaju kao apostolski prvaci. Oni su se u životu rijetko susretali, ali ih je zajednička smrt zauvijek sjedinila.
Oni su za Isusa živjeli, radili i trpjeli, te su njegovo presveto Ime i slavu širili diljem svijeta. Dakle i Petar i Pavao bili su živa slika svoga božanskog Učitelja Isusa Krista, jer im je sav život bio život poniznosti, molitve i pokore, i trpljenja.
Župa Brajkovići, simbol stradanja Hrvata Travnika
Središnje misno slavlje povodom patrona župe Brajkovići slaviti će se tradicionalno u 11 sati.
Župa Brajkovići osnovana je 1879. godine odvajanjem od župe Guča Gora. Od te se godine vode župne matice. Brajkovići su prije osamostaljenja bili znatno udaljeni od središta župe u Gučoj Gori, a pogotovu nakon njegova prijenosa u Dolac 1827. godine. Sredinom 19. stoljeća u cijelom području sadašnje župe Brajkovići postojala je samo jedna kapela i to u Čuklama, posvećena Sv. Mihovilu Arkanđelu. Do gradnje crkve proći će puno vremena i nakon osnutka župe. Župniku novo uspostavljene župe bilo je tada najvažnije podići kakav-takav župni stan. U tu je svrhu prilagodio jednu staru seosku kuću.
Gradnja crkve započela je 1895. godine, a kao arhitektonski uzor poslužila je Vancašova crkva na Stupu kod Sarajeva. God. 1897. crkva je dovedena do pod krov. Sljedeće dvije godine radilo se na unutrašnjem uređenju i pripremama za podizanje zvonika. Predviđeni radovi dovršeni su 1899. god. U crkvi je kasnije podignut glavni oltar. Temeljita obnova uslijedila je, međutim, od 1977. i nastavljena u osamdesetim godinama.
Osamdesetih godina - izgrađen je župni dom, koji ima dvije moderne dvorane i druge popratne prostorije. Župna kuća, podignuta 1962-65, gotovo je posve porušena i na njezinim temeljima izgrađena nova 1988-90. godine. U zadnjem ratu u kući su bili smješteni vojnici Armije BiH koji su prilikom napuštanja kuću potpuno opljačkali. U tako devastiranu i opljačkanu kuću vratio se župnik u lipnju 1998. godine. Odmah je započeo s njezinom obnovom.
Župa Brajkovići je god. 1895. imala 1.312 vjernika, 1931. god 1.776., a 1991. oko 5.000 vjernika (1974: 4.250). U posljednjem ratu župljani su protjerani a nakon rata mali broj ih se vratio u svoje prijeratne domove.
Najtragičniji dan svoje cjelokupne povijesti doživjela je župa Brajkovići 8. lipnja 1993. To je bilo za vrijeme međunacionalnog sukoba Hrvata i Muslimana u Bosni. Toga su dana, rano ujutro, muslimanske snage Armije BiH, zajedno sa mudžahedinima iz arapskih zemalja, s više strana žestoko napale područje župe da bi sebi osigurale siguran strateški put prema zapadu. U tom su sukobu izgubili život 132 župljanina, a svi su ostali izbjegli ili su bili protjerani.
Petrovo na travničkom groblju Bojna
Na groblju Sv. Rok Bojna u župi Travnik slavi se svetkovina apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. U Travniku se na Petrovo okupi mnoštvo vjernika štovatelja Sluge Božjega Petra Barbarića. Po već dugogodišnjoj tradiciji slavi se Misa na čast njegova imendana, a na groblju Bojna gdje se i danas nalazi obnovljen grob u koji je Petar najprije i bio pokopan prema Matici umrlih travničke župe u SV.: III., na str.: 8., br.: 26 gdje stoji zapisano: „15. 4. 1897. godine je umro Petar Barbarić, seminarac; učenik IIII. raz. vel. gimnazije"... Pokop obavio: „U groblju sv. Roka 17. 4. 1897., Petar Pančić, rektor nadb. Sjemeništa i gimnazije s asistencijom".
Ovaj je Sluga Božji možda jedan od rijetkih koji je doživio kako naš narod kaže čak četiri (4) sprovoda. Prvi put kada je umro 1897. te je pokopan na groblju Bojna gdje je počivao u miru punih 38 godina, točnije sve do 1935. godine kada je njegov lijes sa posmrtnim ostatcima sa groblja Bojna prenesen i pokopan u kripti crkve sv. Alojzija Gonzage, a koja se nalazi u kompleksu ondašnje poznate Travničke gimnazije, a danas KŠC-a „Petar Barbarić" u Travniku. Naime, budući da je njegov grob od kako je bio pokopan, a umro je na glasu svetosti, narod je od prvih početaka to prepoznao te dolazio, molio se, obilazio, častio Petrov grob to je sigurno bio i jedan od razloga zašto su ga oci Isusovci prenijeli u kriptu crkve. Tu je Petrov lijes ostao sve do drugog svjetskog rata i ulaska partizanske vojske u Travnik. Kada se nažalost sa mnogim živima postupilo neljudski i okrutno.
Neki nepoznati ljudi u mračnom vremenu povijesti iz Travničke gimnazije 1949. godine protjerali su sve oce isusovce, odgojitelje, profesore i sjemeništarce, čak ni pokojni nisu bili pošteđeni tako da su i lijes s tijelom Petra Barbarića odnijeli iz kripte na nepoznatu lokaciju gdje je ostao sve dok ponovno nije pronađen te je uz komisijsku prisutnost utvrđeno da je to lijes s posmrtnim ostatcima sluge Božjeg Petra Barbarića te konačno po četvrti put pokopan gdje i danas počiva u kripti crkve sv. Alojzija Gonzage.
