Župa Dolac, majka je svih župa Lašvanske doline i šire. Župa Dolac i Gospa Dolačka, najstarije je Gospino svetište u Lašvanskoj dolini a i šire koje se spominje i u Andrićevim djelima.
Od svoga početka, a ima od toga 198. godina izvor je milosti, spasenja, utjehe, vjere, nade i ljubavi po Gospinu zagovoru za sve vjernike katolike i sve ljude dobre volje.
Za dvije godina župa će Dolac s Božjom pomoću, slaviti 200 godina svoga postojanja. Ovo je mjesto gdje se oplemenjuje i liječi ljudski duh u susretu s Bogom po Mariji!
Trodnevnica je u utorak, srijedu, četvrtak s misama u 18 sati. Na sv. misi Uočnici bit će i blagoslov djece!
U petak na Veliku Gospu u Docu mise će biti u 8, 9, i svečano sv. misno slavlje u 11 sati na dvorištu crkve ispred vanjskog oltara! DOBRO DOŠLI! - stoji u pozivu župe Dolac na čelu s župnikom fra Marinkom Didakom.
Povijest župe Dolac
Današnja župa Dolac nasljednica je srednjovjekovne župe Lašva koja se prvi put spominje u povelji hrvatsko ugarskog kralja Bele IV od 20.7.1244. tu se spominju posjedi bosanske biskupije u „ župi Lasva kod triju crkava.“ Prije nego što su franjevci stigli u Bosnu – koncem 13.st, – sigurno je bila župa s istoimenim središtem na ovom prostoru.
Ime Dolac prvi put se spominje 1777.g. No mjesto je starije od svog današnjeg imena za čitavo jedno stoljeće. Franjevci su u Docu kupili zemljišni posjed već 1777. god. i ondje uskoro podigli kućicu, kojom su se koristili gvardijani triju starih samostana (Fojnica, Kr. Sutjeska, Kreševo) kada su išli pred vezira u Travnik.
1827. osnovana je današnja župa Dolac. U vrijeme osnutka župe u Docu nije bilo crkve. Bogoslužje se obavljalo na otvorenom, a kasnije u skromnoj kapelici. Početkom pedesetih godina 19. st. franjevci su dobili dopuštenje za gradnju crkve u Docu. Pod vodstvom graditelja Ivana Drinovca crkva je, osim zvonika, dovršena 1854. god.
Na Malu Gospu, 8. rujna 1853. blagoslovljen kamen temeljac za dašnju crkvu. Sagrađena je sljedeće godine 1854. Crkva je posvećena Velikoj Gospi i spada u najstarije crkve u Bosni sazidane tvrdim materijalom.
Treba napomenuti da su u Docu rođena i tri biskupa : Fra Marijan Marković banjolučki biskup, umro 1912. u Banjoj Luci, dr. Drago Čelik , banjolučki biskup, umro 1958. u Zagrebu, dr Tomislav Jablanović, poslije smrti nadbiskupa Smiljana Čekade upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije do imenovanja novog nadbiskupa.
"Majka lašvanskih župa"
Od dijelova dolačke župe formirano je tijekom 19. stoljeća nekoliko novih, a poslije su se odvajale i otvarale župe slijedećim redom: Ovčarevo 1832., Guča Gora 1840., Bučići 1856., Pećine 1856., Zenica 1858., Vitez 1861., Travnik 1879., Brajkovići 1879., Podkraj 1879., Rankovići 1937., Nova Bila 1973.,Turbe 1977., Novi Travnik Uzašašća Gospodnjeg 1983...
1991. župa je imala 3.300 duša . U ratu 1993. Dolac je jako stradao. Samo je jedna četvrtina župljana ostala u svojim kućama dok su drugi morali otići radi sigurnosti ili su protjerani iz svojih domova. Slika poginulih 112 župljana svake se godine postavlja pred oltar uz godišnjicu stradanja ovoga kraja, 6. lipnja, kada su gotovo svi žitelji Doca protjerani, a crkva je bila značajno oštećena i devastirana. Rat je opustošio župu Dolac i u dobroj mjeri narušio stabilnost župne crkve. Vanjski i unutarnji dio crkve danas je u potpunosti obnovljen.
Svetkovina Velike Gospe
Velika Gospa ili Uznesenje Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo slavi se 15. kolovoza...
Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenoga 1950. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalima, kršćanski autori Sv. Bernard, Sv. Antun Padovanski i drugi.
Kada je objavio dogmu o Marijinu Uznesenju, 1950., papa Pio XII. nije želio objasniti je li Djevica umrla i uskrsnula odmah ili je išla izravno u nebo i nije umrla. Trenutno, kao u prvim stoljećima Crkve, najveći dio teologa misli da je Marija umrla, ali jednako kao i Krist – njezina smrt nije bila danak grijeha – bila je bezgrešna! – nego da bi se posve poistovjetila s Isusom.
Od 6. stoljeća na Istoku se slavi blagdan Usnuća Djevice, prijelaz koji je sličniji snu nego smrti.
Oci su, prije svega od 4. i 5. stoljeća upućivali na pojedinosti o Usnuću i Uznesenju Djevice utemeljenom na predaji koja je nastala u 2. stoljeću. Prema toj predaji, kada je Marija bila blizu napuštanja ovoga svijeta, svi apostoli osim Jakova Starijeg, koji je pretrpio mučeništvo, i Tome, koji se nalazio u Indiji, okupili su se u Jeruzalemu kako bi u posljednjim trenucima bili s njom.
Ono što je posve sigurno jest da Djevica Marija, posebnom milošću svemogućega Boga, nije okusila trulež smrti, nego da je njezino tijelo, proslavljeno od Presvetoga Trojstva, ujedinjeno s dušom i da je Marija bila uzdignuta na nebo, odakle kraljuje u slavi, zajedno s Isusom, kako bi slavila Boga i zagovarala čovjeka.
Danas se ova svetkovina slavi kao državni blagdan u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Neradni je dan u Republici Hrvatskoj.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 13 župa posvećeno je Uznesenju BDM od kojih su tri svetišta: Breške, Dolac, Haljinici, Komušina, Korace, Kreševo, Olovo, Osova, Rama-Šcit, Suho Polje, Stup, Tolisa, Uskoplje.
