Na groblju Bojna u Travniku u 16 sati članovi Travničkih udruga Domovinskog rata i prijatelji, upalili su svijeće i položili vijence na grobu pokojnog Stojaka. U 17 sati u travničkoj župi Ovčarevo misu zadušnicu predvodio je župni vikar fra Nikola Neimarević. 

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao, niti je ikada pokrenuta istraga

Prije 33 godine (20. listopada 1992.), nakon niza pojedinačnih provokacija i ubojstava Hrvata na travničkom području, muslimani su podmuklo, iz zasjede ubili zapovjednika travničke brigade HVO-a, Ivicu Stojaka čime je označen početak otvorene agresije na hrvatske prostore u Lašvanskoj dolini i srednjoj Bosni. Ovaj podmukli zločinački čin izvršen je planski i organizirano s ciljem izazivanja oružanog sukoba s Hrvatima i snagama HVO-a s kojima su muslimani tada bili još uvijek u formalnom savezništvu protiv srpskog agresora.

U hrvatskim postrojbama Stojakova smrt doživljena je kao udarac u leđa, doslovno i simbolično. U narodu se govorilo da su “pucali na ruku koja im je pomagala”, jer je Stojak bio čovjek dijaloga – onaj koji je s lokalnim bošnjačkim zapovjednicima održavao kontakte i vjerovao da se ratni sukobi mogu izbjeći. Njegova smrt označila je kraj tog povjerenja.

Stojak je ubijen s leđa, kroz vjetrobransko staklo vozila u kojemu se nalazio, na nadzornoj točki na istočnom ulazu u Travnik, hicima u leđa što su ih iz automatskog oružja ispalili Enes Aličić, Semir Terzić zvani Tara i njihovi vojnici, kako stoji u u većini svjedočenja dostupnih javnosti.

Terzić je bio jedan od zapovjednika u 7. muslimanskoj brigadi i utemeljitelj specijalne postrojbe MOS-a (Muslimanske oružane snage) u Travniku koja je imala za cilj etničko čišćenje travničkog područja od hrvatskog življa i uništenje HVO-a, a Aličić, pripadnik sedme muslimanske brigade. Iako su bili poznati počinitelji niti jedno pravosudno tijelo nikada nije pokrenulo postupak. Događaj je jednostavno gurnut pod tepih, kao da se nije dogodio.

Vozilo je na nadzornom punktu zaustavio Enes Aličić. Po iskazu svjedoka, poslije kraćeg razgovora sa Stojakom, on, Semir Terzić i nekolicina njihovih ljudi pucali su iz automatskog pješačkog naoružanja u automobil kojom su prilikom njega usmrtili, a teže ranili načelnika stožera travničke brigade Zvonka Gašu.

Prema kasnije utvrđenim činjenicama i iskazima brojnih svjedoka, o ubojstvu Ivice Stojaka i svemu što se događalo vezano za taj slučaj, 30 minuta poslije zločina obaviješteni su kapetan Hasan Ribo, zapovjednik štaba Armije BiH u Travniku, Fikret Ćuskić, zapovjednik 17. krajiške brigade u Travniku kao i general Jasmin Jaganjac.

Ovaj je zločin rasplamsao do tada tinjajući oružani sukob između HVO-a i Armije BiH u Travniku – jednoj od najvažnijih strateških točaka u središnjoj Bosni na koju su muslimani prebacili značajne snage.