Svake godine 1. svibnja na početku Gospina mjeseca svibnja, započinje se proslava patrona župe u Turbetu. Župa sv. Josipa radnika utemeljenja je 1977. godine nastajući od župe Podkraj. Župa ima dvije crkve, stara koja datira iz 1934. godine u kojoj su se slavile mise, krštenja i sv. Potvrde koja je sada u derutnom stanju. Zbog povećanja broja vjernika pojavila se i potreba za novu crkvu, koja se gradila dugi niz godina a ratno stanje je sve usporilo i pogoršalo. Danas župa broji oko 160 aktivnih župljana koji su nastanjeni na teritoriju župe, te bar tri puta više koji se nalaze diljem svijeta.
Sveti Josip Radnik
U katoličkom kalendaru danas se spominjemo svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskog naroda.
Njegov spomendan slavi se 19. ožujka, a danas ga s radošću slavimo kao zaštitnika rada i radnika.
Papa Pio XII. uveo je u crkvenu godinu blagdan svetog Josipa Radnika 1955. godine i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada.
Papa Lav XIII. izdao je svoju encikliku ''RERUM NOVARUM – O NOVIM STVARIMA'' gdje je progovorio o važnosti i potrebi za poboljšanjem položaja radnika. Radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio je na sv. Josipa kao uzor radnika.
Josipovo tesarsko zanimanje spominje se samo u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret.
''Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: 'Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?''' (Mt 13,54)
Sveti Josip je mnogo govorio bez ijedne riječi te vrijedno radio. Bio je siromašan tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom.
Josip je bio ponizan, skroman i šutljiv i nikada se nije uzdizao ili hvalio pred drugima. Svojom jednostavnošću blizak je svim radnicima, osobito očevima koji osjećaju težinu života i svakodnevnog zarađivanja i skrbi za obitelj.
Bog je povjerio Josipu da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje.
