O njezinu životu u Svetom pismu nema pouzdanih podataka, no njezino se ime prvi put spominje u apokrifnom spisu iz 2. stoljeća. Prema predaji, Ana i njezin suprug Joakim dugo nisu mogli imati djece. Zbog toga se Joakim na četrdeset dana povukao u pustinju, posteći i moleći Boga da im podari potomstvo. U isto vrijeme i Ana je usrdno molila Gospodina za dar majčinstva. Njihove su molitve bile uslišane te su u poodmakloj životnoj dobi postali roditelji Blažene Djevice Marije.
Štovanje svete Ane posebno je rašireno diljem Europe, osobito u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i zemljama jugoistočne Europe.
Posebno slavlje u Potkraju i na Vidoševićima
U travničkom kraju sveta Ana posebno se slavi kao nebeska zaštitnica Župe sv. Ane u Potkraju te kao zaštitnica groblja na Vidoševićima u župi Ovčarevo.
Središnja misna slavlja u oba mjesta održat će se u 11 sati.
Povijest Župe sv. Ane u Potkraju
Župa sv. Ane u Potkraju, nedaleko od Travnika, osnovana je 1879. godine odvajanjem od župe Orašje, današnjeg Ovčareva. U vrijeme osnutka nosila je naziv Đelilovac, prema tada najvećem selu na području župe.
U sastav župe danas ulaze Podkraj, Đaci, Sečevo, Vlajsovići i Škulji.
Na početku je na tom mjestu bila podignuta drvena crkva posvećena sv. Anti Pustinjaku. No, početkom 20. stoljeća tadašnji franjevac iz Guče Gore, fra Ljubomir Kotromanović, uvidio je da je postojeća crkva građena od lošeg materijala te je predložio izgradnju nove crkve u PodkrajuGradnja nove kamene crkve započela je 1905., a dovršena je 1914. godine. Tom je prilikom promijenjen i zaštitnik župe pa je nova crkva posvećena svetoj Ani.
Razlog promjene patrona bio je praktične naravi. Budući da se blagdan sv. Ante Pustinjaka slavi u siječnju, kada su na Vlašiću često vladale velike zime i visoki snježni nanosi, vjernicima je bilo iznimno teško dolaziti na proslavu patrona. Zato je odabrana sveta Ana, čiji se blagdan slavi 26. srpnja, u ljetnom razdoblju, što je bila česta praksa i u drugim planinskim župama.
Crkva je građena od sedrenog kamena iz travničkog kraja. Duga je 20, široka 10, a visoka 11 metara, uz 20 metara visok zvonik. Tijekom oba svjetska rata, kao i posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, pretrpjela je velika oštećenja, no nakon rata u potpunosti je obnovljena.
Posebnu vrijednost danas predstavljaju umjetnine koje krase crkvu. Najstariji je kip svete Ane, smješten uz glavni oltar, koji je preživio sva ratna razaranja. Djelo je poznate tirolske radionice Josefa Obernartnera.
Vitraje je izradio akademski umjetnik i Novotravničanin Ante Mamuša, koji je autor i postaja križnog puta.
Posebno mjesto u crkvi zauzima i slika sluge Božjega Petra Barbarića, smještena pokraj glavnog ulaza. Njezinu vrijednost dodatno povećava relikvija Petra Barbarića koja se nalazi u samoj slici.
Stradanja u ratu
Godinu dana nakon tragedije Vukovara i Škabrnje, 18. studenoga 1992., veliku tragediju doživjeli su i Hrvati travničkih župa Potkraj i Turbe.
Toga dana prije 33 godina pripadnici tzv. JNA i srpskih postrojbi prognali su više od tri tisuće župljana, a u sedmomjesečnim borbama za ostanak u SB život su izgubili brojni branitelji i civili. Do kraja rata ukupno ih je 64 dalo živote za slobodu i opstojnost hrvatskog naroda.
Pogledajte prilog Katoličkog tjednika iz 2022. godine:
