.

TRAVNIK: Služena sveta misa za žrtve partizanskih zločina u listopadu 1944. godine

23 Listopad 2022

U subotu, 22. listopada 2022. godine u crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku služena je sveta misa za žrtve partizanskih zločina počinjenih u Travniku 1944. godine.

Svetu misu predvodio je fra Velimir Valjan uz koncelebraciju svećenika travničkih župa. Nakon mise slijedila je procesija i opijelo na mjestu stare bolnice u Travniku gdje su počinjeni strašni zločini 22. listopada 1944. godine.

Druga strana "oslobođenja" Travnika

22. listopada 1944. godine kada su partizanske jedinice ušle u Travnik, dogodio se jedan od najtežih zločina nad Hrvatima Lašvanske doline. Mnogi ovaj dan slave kao dan oslobođenja Travnika. Ipak, teško se može reći za neki događaj da je oslobođenje ako u tom procesu strada više od 2000 nevinih ljudi kao što je bio slučaj u Travniku. Naime, partizanski odredi su od svog zapovjedništva dobili 48 sati slobodne ruke što su i iskoristili te krenuli masovno ubijati travničke Hrvate. Mnogo je mjesta koja su tih dana natopljena krvlju, a najpoznatija su travnička bolnica (više od 70 ubijenih u postelji) i gradsko sklonište (800 ljudi zatvoreno s miniranim ulazima i izlazima te nakon toga zapaljeni). Međutim, možda najpoznatije mjesto stradanja Hrvata Lašvanske doline jest u Rijama u blizini Novog Travnika, gdje je više od 150 ubijenih u šumi bez ikakvog suda. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

Narod koji ne zna svoju prošlost, ne zaslužuje ni budućnost, a neznanje je prema Platonu osnova i korijen svakog zla. Nažalost, jedan strašni zločin počinjen 22. listopada prije 78 godine u Travniku polako odlazi u zaborav. Partizanske postrojbe su nakon brojnih neuspjelih pokušaja probile obranu travničkih branitelja i "oslobodile" grad. Odmah nakon njihovog oslobođenja krenulo je mučenje i ubijanje žena, djece, staraca te ratnih zarobljenika bez ikakvog suda.

Partizanski vojni vrh izdao je odobrenje za 48-satno okrutno iživljavanje nad Travničanima i mnogobrojnim izbjeglicama koje su upravo u Travniku našle sklonište pred najezdom partizanske vojske. Išlo se od kuće do kuće i ubijalo sve one za koje se pretpostavilo da ne žive u kući u kojoj su se zatekli. Takve osobe su ubijali u dvorištima kuća, na gradskim ulicama, a nerijetko i one koji su pružili utočište već spomenutim izbjeglicama. Leševi su ostavljani po cijelom gradu jer je bilo zabranjeno njihovo ukopavanje, a potoci krvi su tekli gradskim ulicama. Ipak, vrhunac svoje okrutnosti partizani su pokazali prilikom zauzimanja travničke bolnice kada su ubijali nemoćne ranjenike (civile i vojnike) u bolničkim posteljama. Pored toga veliki broj civila i vojnika, a pretpostavlja se kako ih je bilo nekoliko stotina, zatvorili su u gradsko sklonište te minirali sve ulaze i otvore. Iz skloništa su danima dopirali vapaji za pomoć, ali nije bilo sluha za njih kao niti za one koji su u odredima smrti odvođeni na strijeljanje, a takvih je također bilo mnogo.

Šuma Rije u Rankovićima kod Novog Travnika predstavlja jedno od posljednjih počivališta za one koje su partizani hladnokrvno ubili. Danas se na tom mjestu nalazi spomen obilježje za sve stradale te se svake godine održava misa za duše poginulih. Ovo spomen obilježje za stradale od partizanske ruke je jedno od rijetkih jer mnoga su ostala neobilježena.

U Travniku danas nema nijednog spomen obilježja za sve stradale u listopadu 1944., ali zato postoje spomenici brojnim tzv. narodnim herojima gdje će se obilježiti godišnjica "oslobođenja" Travnika. Ovakvo oslobođenje je u samo dva dana donijelo preko 2000 mrtvih i na njihovim kostima su izgrađene pojedine travničke zgrade jer je partizansko vodstvo nakon provedenog pokolja izdalo zapovijed: "Pokopaj, gdje je tko ubijen." Prema svemu ovome mogu se povući brojne paralele između Travnika i Bleiburga gdje su na sličan način ubijeni Hrvati, Bošnjaci i svi drugi u kojima su partizani vidjeli prijetnju za uspostavu vlasti. Gotovo da nije bilo travničke obitelji koja u ovim tragedijama nije izgubila barem jednog člana. 

Još veći je apsurd da se prilikom obilježavanja "antifašizma" u Travniku odaje počast i 7. korpusu Armije BiH, vojsci koja nema veze s navedenim događajem i čiji su pripadnici između ostalih uz brojne zločine potjerali oko 20 tisuća Hrvata - Travničana sa svojih stoljetnih ognjišta u proteklom ratu. S druge strane ako već navedeni "antifašisti" odaju počast na mezarju "osloboditeljima" Travnika u proteklom ratu, također su mogli posjetiti i groblje Bojna gdje leže tijela travničkih branitelja.

Opis fotografije nije dostupan.

 

 

 

 

 

 

izvor -djela teksta

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa