Vijesti - Travnički vjesnik

0

Srednjobosanska županija dobila 50 novih policajaca

Pedeset policajaca koji su završili Policijsku akademiju, položili su danas u Travniku svečanu prisegu, a idućih dana počet će raditi u policijskim postajama u Srednjobosanskom kantonu (SBK).

Ministar unutarnjih poslova SBŽ-a Feliks Vidović kazao je novinarima da je od raspisivanja natječaja za prijem policajaca do današnjeg polaganja prisege prošlo više od godinu, te da su u tom razdoblju mladi policajci završili petomjesečnu obuku na Policijskoj akademiji u Sarajevu, a uslijedila su tri mjeseca praktičnog rada, piše FENA.

Bio je to složen i zahtjevan proces, kako u odabiru kandidata, tako i u njihovoj edukaciji. Tu je i značajna financijska pozadina, s obzirom na to da je obuka ovih 50 polaznika koštala Vladu SBK-a više od 250.000 maraka, odnosno oko 5.000 maraka po polazniku, kazao je Vidović.

Polaznici obuke iz SBK-a imali su prosječnu ocjenu 4,6, što je jedan od boljih rezultata na Policijskoj akademiji.

Pokazali su se odličnima i nadam se da će to prenijeti i u službu. Od njih se očekuje profesionalan angažman i kvalitetan odgovor na postavljene zadatke, istaknuo je Vidović.

Legitimacije i čestitke mladim policajcima je, uz ministra Vidovića, uručio i komesar županijskog MUP-a Faik Adilović.

/fena/

0

Čorjaci sa Brnjaka

Nakon svakog novog teksta, ostanemo oduševljeni koliko ljudi prati naš rad i kolikima se sviđaju teme koje obrađujemo na blogu www.poglednasredisnjubosnu.blogspot.ba Tako je bilo i sa prošlim tekstom o sjajnim folklorašima HKD Napredak iz Busovače.

U mnoštvu poruka i ideja o temama koje nam pristižu već duže vrijeme planiramo posjetiti općinu Kiseljak. Budući da se pokladni dani bliže, a s njima i obilježavanje maskenbala u mnogim općinama središnje Bosne, smatrali smo kako bi bilo lijepo i potrebno napisati jedan tekst o toj tradiciji koja se najduže obilježava baš na području općine Kiseljak, odnosno u naselju Brnjaci koje se nalazi u toj općini.

Tako smo u jedno zimsko predvečerje, u župnom uredu župe Kiseljak, poveli ugodan razgovor o višegodišnjoj tradiciji ovoga kraja. Razgovor smo obavili s ponosnim Kiseljačanima Anom Tolo Ivičević, Dejanom Štekićem i Draganom Kapetanovićem koji su rado sudjelovali u pisanju teksta. Ovaj tekst je ponešto drugačiji svojom formom: svatko je napisao svoj dio, poslao i to je zatim spojeno u jednu kvalitetnu cjelinu na, nadam se, način koji će se čitateljima svidjeti. Stoga, veliko hvala našem domaćinu, župniku fra Zoranu Vukoviću, Ani, Dejanu i Draganu na pomoći.

Prvi dio teksta, koji se Dejan potrudio napisati, donosi nam vrijedne informacije o povijesti općine Kiseljak, kao i o njenoj strateškoj važnosti danas.

Kada govorimo o današnjoj općini Kiseljak, moramo se vratiti na srednjovjekovnu župu Lepenica. Usprkos važnom središnjem položaju i agrikulturnim uvjetima, Župa spada među povijesno slabije ispitane regije u srednjovjekovnoj Bosni kada se radi o vremenu prije i poslije osvajanja Osmanlija. Stvarni razlog za nešto šire upoznavanje sa pravnim i kulturno-povijesnim prilikama u srednjovjekovnoj župi Lepenica leži u sadržaju nekoliko sačuvanih i dostupnih dragocjenih povijesnih vrela. Prije svega- to je povelja hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV izdata u Splitu 20. srpnja 1244.godine, što se može smatrati rodnim listom župe Lepenica i cijelog kraja što ga je obuhvaćala Župa u ta, čime je potvrđena i gradnja crkve u Rocilu, današnjem Rotilju. Najstariji je to pisani trag o postojanju Kiseljaka kao naseljenog mjesta, koji se čuva u dokumentima Arhiva BiH. Danas se na taj dan obilježava dan općine Kiseljak kao i blagdan Sv. Ilije proroka, također patron župe Kiseljak.

Zatim dokument Ahdnama što ju je izdao sultan Mehmed el Fatih, osvajač Bosne, 28. V. 1463. godine kustosu Bosne Srebrene, fra Anđelu Zvizdoviću u Milodražu-ljetnikovcu bosankih kraljeva i vlastele koji je bio smješten u zapadnom djelu ove Župe, danas dio općine Kiseljak i dio katoličke župe Brestovsko. Međutim, i pored toga nije bila predmetom značajnih znanstvenih izučavanja.

Na mjestu današnjeg grada vjerojatno je postojalo naselje u srednjem vijeku, o čemu govori prisutnost većeg broja srednjovjekovnih stećaka na širem i užem području.

Današnji Kiseljak je relativno mlado naselje, koje se razvilo zahvaljujući mnogim izvorištima mineralne vode (kiseljaka) duž cijele kotline, a koji uvjetuju razvoj mjesta kao turističkog i lječilišnog centra.

Poslije 2. svjetskog rata, Kiseljak izrasta u uređenije urbano središte te time postaje središte jedne relativno veće regije. Grade se komunalni kao i objekti javne službe, stambene zgrade, prometnice, a povećava se i eksploatacija mineralne vode.

Danas je Kiseljak još uvijek važna postaja na raskrižju živih puteva i samim tim značajno tranzitno sjecište.

Ono po čemu se Kiseljak danas ističe od drugih gradova u BiH je, prije svega, mineralna voda – kiseljak. Samo ime grada govori o važnosti ovog prirodnog fenomena. Još uvijek se točno ne zna kada su na prostorima današnjeg Kiseljaka šiknuli u vis prvi mlazovi mineralne vode i prirodnog ugljičnog dioksida, ali se zna da je više od sto godina, nakon što je proučio sva mineralna vrela u BiH, dvorski savjetnik iz Beča- profesor doktor Ludwig- ustvrdio da je kiseljak iz Kiseljaka, s obzirom na sastav, vrhunska mineralna voda među europskim mineralnim vodama. Grad je po tome postao prepoznatljiv u zemlji, u svijetu i na tome gradi svoje razvojne i turističke planove.

No, kako sam u Kiseljak došao, prvenstveno, čuti o poznatom slavlju u pokladne dane i na taj način približiti ljudima, ali i sačuvati od zaborava tradiciju koja se lagano (nažalost) gasi, kako se to nekada slavilo i bilježilo na ovome prostoru. Svaka čast New Orleansu, Rio de Janeiru, Rijeci, svim velikim gradovima o čijim maskenbalima se priča i kojima se divi, ali imamo i mi vlastite običaje i svojstvene nam načine obilježavanja istih. Možda ne koristimo pritom otmjene francuske nazive poput Mardi Gras, ali smo ponosni na naše vlastite. O toj temi Dragan, koji vrlo dobro poznaje običaje ovoga kraja, je imao puno toga za prenijeti na papir.

Naravno, kada se spomenu poklade, maskenbal i slične stvari, mnogima je pred očima slika karnevala u Brazilu ili nekim drugim egzotičnim destinacijama. No, ako bismo išli malo bliže mnogi pak odamah se sjete i sjajnog karnevala u Rijeci. Stanovnici tih krajeva doživljavaju poklade na svoj način jer tako su navikli od davnina.Različiti su običaji kao i vrijeme trajanja poklada. U biti, sve se svodi na „slobodu izrazavanja“ pojedine osobe, odnosno, da se u tih nekoliko dana „postane“ neka druga osoba. Ta „nova“ osoba zaštićena maskom ili kostimom može pristupiti nekome i reći dobre ili lose stvari bez bojazni da će biti prepoznata. Ljudi su tih dana opušteniji, ljubazniji, spremniji našaliti se kako na tuđi tako i na svoj račun. Tih dana ljutnja ne postoji.

Sve u svemu, uglavnom slušamo i gledamo o karnevalima iz drugih krajeva, a vrlo malo znamo kakvi su to običaji u našoj središnjoj Bosni, odnosno kako se oduvijek „znalo reći“, kako je to izgledalo ranije na Brnjacima, gdje se zapravo uvijek radila glavna fešta u ovome dijelu Bosne.

Na području Brnjaka, po pričama starih, poklade su se proslavljale tako da su skupine mještana, mahom mladi, maskirali se u kojekakve likove i uz pjesmu i svirku prolazile selom. Nisu se ograničavali samo na svoje selo već su se pohodili pohodi i udaljenija sela. Uvečer se, obično u kući viđenijih domaćina, pravilo sijelo gdje su „čorjaci“ poslije nekoliko ispijenih rakija i večere postepeno otkrivali svoje pravo lice, odnosno - skidali maske. Sve je bilo popraćeno šalom, prepričavanjem zgoda iz života i pjesmom. Skoro svako selo je imalo svoje svirače koji su uvijek bili tu ako je trebalo napraviti dobar štimung.

Poklade u Kiseljaku 1996

Na Brnjacima, početkom 60-tih godina, počinje izgradnja društvenog doma, koji je, po zamisli tadašnjih vlasti, trebao biti centar društvenih zbivanja. Prvobitni dom je imao jednu veću prizemnu salu i u to vrijeme tzv. čitaonicu. Da budem iskren, ne znam koliko se u toj čitaonici čitalo, ali znam da se kava ispijala, a uvijek je bilo i žestice. Tu je postavljen i prvi televizor. Sala je služila za igranke i kasnije za prikazivanje filmova. Ukratko, dom je pokriven i završen 1963 godine, a već sljedeće 1964 god. održane su prve tzv. poklade. Pokladne večeri su se održavale u domu kao centralni događaj.

Evo kako to već 54. godine u Brnjacima izgleda u praksi, uz napomenu kako su to uvijek bili izuzetno masovni događaji za to vrijeme i kako se i danas pokušava kroz mlađe generacije sačuvati ova tradicija.

Već u subotu, uoči pokladne nedjelje, počinju sa okupljanjem po selima prvi „čorjaci“. Uglavnom su to bila djeca, a onda i oni koji su htjeli biti tema razgovora. Išli su od kuće do kuće po selu, obavezno uz pjesmu, a domaćini su ih nudili uštipcima, krafnama i pićem. Na pokladnu nedjelju, odmah poslije mise, obavezno se igralo kolo ispred crkve, a zatim bi se lagano krećalo prema ugostiteljskim objektima, sve uz pjesmu i igru. Na Brnjake počinju pristizati i skupine „čorjaka“ iz okolnih mjesta. Igranka u domu počinje obično u osam sati, a svirači su obično bili angažirani iz okoline i morali su znati „dobro“ svirati. Skupine čorjaka su obilazile okolne lokale i ponovno se vraćali u salu. Mještani, ako nisu maskirani u čorjake, bili su obučeni u narodne nošnje .

Orkestar završava svoj nastup obično iza pola noći, ali okolni lokali rade sve dok ima gostiju jer poklade su i nitko ne ide kući. Ponedeljak je osvanuo i oni koji rade teško ustaju jer su malo spavali, a dosta njih izravno iz krčmi kreću na posao.

Narodno veselje

Predvečer opet počinje okupljanje čorjaka i ostalog naroda. Slijedi pjesma i igra. Osvježenje se može pronaći u ugostiteljskim objektima kao i u samom domu. Na svakom koraku su susreti starih prijatelja, cura i momaka. Zabava traje kao prethodne večeri, po slobodnom izboru.

Osvanuo je pokladni utorak. Za stanovnike sela Ljetovik to je poseban dan. Taj dan se „hvataju vukovi“- stari običaj koji ukazuje koliko je nekad bilo opasno živjeti na selu. Vukovi su nekad znali napraviti pravi pokolj kod pojedinih domaćina, a za uzvrat onaj koji bi ubio vuka išao bi po selu, pokazivao kožu ubijenog vuka i bio nagrađivan za taj hrabri čin. Vukova više nema, ili ako ih vec i ima ne prave neku značajniju štetu, ali je običaj ostao. Prikupljena hrana i piće se zajednički konzumirala ili se poklanjala onima koji su malo slabije živjeli.

U domu je kulminacija pokladnih dana, odnosno, večeri. Svi nastoje maksimalno se izigrati, ispjevati, proveseliti. Točno u ponoć, u domu kao i u lokalima, prestaje glazba i igra. Svi učesnici, posjetitelji, gosti, lagano se upućuju svojim kućama. Nastupila je čista srijeda, odnosno, počela je korizma kada prestaje pjesma i igra.

Pokladne večeri se nisu održavale samo 1992. i 1993. godine zbog ratnih zbivanja. Već 1994.godine su održane i nastavilo se održavanje sve do današnjih dana. Dakako, dogodilo se veliko pomjeranje stanovništva sa ognjišta. Spašavala se glava, ostajale i propadale su kojekve stvari, dokumenti, uspomene. Da bi se potakla izrada narodnih nošnji koje su nestale i stradale u ratnom vihoru, organizator se odlučio da potakne, odnosno, stimulira izradu novih nošnji. Poslije rata je uvedena novina u načinu organizacije Pokladnih večeri. Pokladna nedjelja je ostavljena djeci za njihovu zabavu, zatim za doček gostiju koji dolaze i prolaze iz okolnih mjesta i navečer za zabavu odraslih. Ponedjeljak je rezerviran za izbor najoriginalnije muške i ženske nošnje. Utorak je određen za izbor najoriginalnije maske.

Kao zaključak svega i zaokruživanje teme odlučio sam sačuvati Anin dio. Ana je sažela u nekoliko rečenica sve što, na koncu, predstavlja Pokladno slavlje mještanima ove općine. Naravno, u tih par rečenica se mogu iščitati i Anini osjećaji.

Čuvanje tradicije narodnih nošnji na pokladnu nedjelju, koja simbolizira pripravu za korizmu, u našim krajevima u Lepeničkoj dolini datira još od naših baka, konkretno u mjestu Brnjaci, običaj je to star 50 godina.

Tako da, otkad znam za sebe, sa svojom obitelji već dugi niz godina njegujemo tu tradiciju koju su nam prenijeli naše bake i djedovi te na pokladnu nedjelju oblačimo narodnu nošnju Hrvata naših krajeva. I moja osamnaestomjesečna kći je dio toga.

Danas se uz tradicionalnu narodnu nošnju žene natječu koja će nošnja biti ljepše ukrašena, neki su u dimijama, crnim ili bijelim suknjama, ali ništa ne odskače od hrvatskih običaja i tradicije. Posebna je to radost, dan kada oblačimo misno ruho, kako bi se reklo u narodu. Jer za naše bake i djedove bilo je nosno i misno ruho; jedno bi se nosilo u crkvu na sv. Misu, a drugo za obični radni dan. To je naše tradicionalno bogatstvo koje trebamo čuvati i prenositi na našu djecu.

Ponosni smo na očuvanje tradicije i običaja, svake godine nas je sve više, tradicija je ono lijepo što imamo za generacije koje dolaze.

/pogled na sredisnju bosnu/

0

U BiH prošle godine ukradeno 775 vozila, lopovima najdraži Golf

Broj teških krađa automobila, novih i skupocjenih ili onih starijih, prošle godine je smanjen u Bosni i Hercegovini. Prema podacima prikupljenim iz županijskih MUP-ova, doznaje se da je 2017. u našoj zemlji ukradeno 775 vozila, a kradljivci su, kao i ranije, preferirali Volkswagenove modele, piše Klix.ba.

0

HRT: Zašto Hrvati u Travniku nemaju ista politička prava kao Bošnjaci u Mostaru?

Na HRT-ovoj emisiji „Pogled preko granica-Hrvati u BiH“ između ostalog govorilo se o povratu imovine KŠC „Petar Barbarić“ Travnik i političkom statusu Hrvata u BiH o kojem je govorila predsjedateljica Doma naroda parlamenta FBiH Lidija Bradara.

0

Turisti iz Hrvatske i Slovenije okupirali Vlašić, najmlađi učili skijati

Veliki broj turista iz zemalja regije i Bosne i Hercegovine nedjelju i snježne padavine odlučili su iskoristiti posjetom bosanskohercegovačkoj planini Vlašić gdje su uživali u skijanju i sankanju.

Planina u srednjoj Bosni koja svake godine okupi veliki broj turista kako iz zemalja regije tako i iz cijele Europe i danas je bila omiljeno mjesto posjetilaca koji su tražili dovoljne količine snijega za sanjkanje ili skijanje.

Snježne padavine koje su protekle noći padale, ali i proteklih dana na Vlašiću, omogućile su domaćinima da pripreme kvalitetne staze za skijanje i sanjkanje, a gosti većinom iz Hrvatske i Slovenije i danas su okupirali ovu bh. planinu.

Istakli su da su zadovoljni ugostiteljskom ponudom, smještajnim kapacitetima, ali i stazama za skijanje.

Iz Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona su istakli da su zadovoljni posjetom turista ove zimske sezone te da se nadaju da će ih vremenske prilike poslužiti i u narednom periodu.

Osim skijanja i sanjkanja, gosti bh. planine nedjelju su iskoristili u šetnji i ispijanju toplih napitaka, a nezaobilazna je bila i posjeta kompleksu Ekofis gdje su najmlađi sa ski-školama po prvi put stali na skije.

/klix.ba/

0

Kreće isplata 187 milijuna kuna mirovina za pripadnike HVO-a

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) uputio je obavijest korisnicima invalidskih mirovina ostvarenih prema Ugovoru između Hrvatske i BiH da su osigurana sredstva za isplatu neisplaćenih svota mirovina za sedam godina dugovanja, u razdoblju od 2009. do 2016. godine.

0

U Saboru ŽSB pokrenuta inicijativa za uvođenjem dualnog obrazovanja u srednje škole

Na području ŽSB počele su pripreme za Program obveznog predškolskog odgoja i obrazovanja a na posljednjoj sjednici Saboru ŽSB podnesena je još jedna zanimljiva inicijativa iz područja obrazovanja.

0

Travničanka Adla Kahrić voditeljica istraživanja "National Geographica" na Jadranskom moru

Travničanka Adla Kahrić tokom cijelog srednjoškolskog obrazovanja pokazivala je interes za umjetnost i muziku. Kao član Duvačko-puhačkog društva Travnik, tu svoju ljubav prema muzici samo je produbljivala, pa je očekivani slijed za nastavak obrazovanja svakako bila Muzička akademija.

Međutim, njen životni put otišao je u drugom pravcu onda kada je upisala Genetiku na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu:

- Ljudima koji su me bolje poznavali je zasigurno bilo nezamislivo da svoju kreativnost i želju u umjetnosti zagušim i zapostavim, te se posvetim nauci, no za mene je to bio najbolji korak u životu. Iako, nažalost, sam fakultet nije nudio mnogo prakse, ali i s obzirom na državna ulaganja i razvijenost nauke, već na samom početku obrazovanja shvatila sam da je neophodno vannastavno se boriti i graditi karijeru, što sam zajedno uz ambiciozne ljude i profesore, te podršku porodice i uspjela - kazala je Adla.

Najviše pažnje u svom radu Adla je posvetila marinskoj biologiji, i tu je i napravila najveće rezultate:

- U području marinske biologije postigla sam mnoge uspjehe, kako na državnom tako i na svjetskom nivou. Mnoge oblasti u okviru kojih sam uspjela da vršim svoja istraživanja poput ekologije, biosistematike, genetike, patologije, histopatologije, radiologije, te aksijalne kompjuterske tomografije su omogućile da se posvetim i usmjerim ka užoj oblasti koja me zanima, a to je detekcija i dijagnostika bolesti kod raža. Prilikom navedenih istraživanja, uradila sam više od 30 naučno-stručnih radova, sa preko 20 učešća na međunarodno priznatim skupovima i konferencijama, te sam voditelj i stručni saradnik različitih međunarodnih vrhunskih i priznatih projekata, ali i terenskih istraživanja. S obzirom na to da trenutno imam 24 godine, smatram da kroz dalje napredovanje u budućnosti mogu doprinijeti razvoju nauke u našoj državi. Jedan od osnovnih trenutnih istraživanja koje provodim je uvođenje prvih marinskih zaštićenih područja u našoj državi. Nažalost, Bosna i Hercegovina nikada nije imala zaštićena područja koja bi omogućila sigurnost i opstanak marinskih životinja, te zaustavila prekomjerno izlov, ubijanje životinja i narušavanje staništa na našem teritoriju. Veliku podršku ka tom cilju imam od svjetske priznate fondacije "Waitt Foundation", u sklopu programa "Rapid Ocean Conservation Grants", gdje su prepoznali navedeni slučaj hitnim, te je Bosna i Hercegovina postala šesta država u Evropi koja je uz moje lično vodstvo dobila privilegiju da bude podržana od navedene fondacije - kazala je Adla.

Zanimljivo je kako ljubav prema određenom pozivu daje motiv, a motiviranost je preduvjet za istrajan i vrijedan rad, što je i jedini stabilan put koji vodi do uspjeha. Sve to uvjetovalo je i mnoge druge angažmane, a jedan od njih je i onaj koji se realizira u sklopu "National Geographica". Naime, Adla je dobila ulogu voditelja u okviru projekta za istraživanja, detekciju i dijagnostiku raža i to primarno na Jadranskom moru.

Već sada jasno je da je izbor mlade Adle Kahrić pokazao kao posve ispravan.

Ta strast prema otkrivanju mnogih do sada neotkrivenih tajni, zapravo je njena pokretačka snaga: "Onog trenutka kada prvi put u početničkim stopama naučnika sjednemo za mikroskop i posmatramo najednostavnije jednoćelijske organizme, shvatimo koliko je svijet čaroban, te kako neki organizmi nevidljivi golim okom posjeduju različite strukture, primarno ćelije od kojih su izgrađeni i koje daju život tom obliku. Upravo ovakve stvari zaintrigiraju čovjeka i znatiželjno tjeraju da svakim danom pokuša doći do različitih spoznaja različitih oblika života i njihove egzistencije na ovom svijetu, dodaje mlada naučnica.

Vrijedno je reći da ljubav prema trombonu još uvijek postoji, mada je preokupacija Travničanke ipak nauka.

Kreativni oblik izražavanja i dalje postoji i vidljiv je kroz crtanje različitih naučnih ilustracija.

U svakom slučaju, ova neobična Adlina priča pokazuje da mjesto odrastanja daleko od morskih životinja koje joj sada zaokupljaju pažnju, te prvobitni dječiji i mladalački snovi, nikako ne određuju izbor poziva u životu.

/avaz.ba/

0

U petak prezentacija trase brze ceste „Lašva – Nević polje“

Ovog petka, 09.02.2018. godine sa početkom u 10,00 sati, u velikoj sali Općine Novi Travnik održat će se prezentacija trase brze ceste „ Lašva – Nević polje“.

0

Wigemark Zvizdiću predstavio strategiju EU za zapadni Balkan

Šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunar Wigemark upoznao je danas predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića o sadržaju Strategije proširenja Europske unije na Zapadni Balkan.